Odbrojavamo sate do utakmice s Brazilom, do spektakla koji bi nam mogao donijeti mnogo radosti. Sve se, manje-više, dobro zna, neće tu biti velikih taktičkih iznenađenja. Vidjet ćemo hoće li se izbornik Niko Kovač odlučiti za ofenzivniju inačicu s tri vezna igrača koji su jači u igri prema naprijed (Modrić – Rakitić – Kovačić plus Perišić) ili će pak posegnuti za Ognjenom Vukojevićem kako bi dobio stabilnost i čvrstinu na sredini travnjaka.
Čini mi se da je bolja inačica s Vukojevićem jer ne bi bilo dobro odmah krenuti u nadigravanje s Brazilom. Bolje je da ih malo pričekamo i igramo na protunapade preko Ivice Olića, koji zna i može koristiti prostor u obrani Brazila. A toga će prostora sigurno biti, jer pod pritiskom publike Brazil sigurno neće čekati da se nešto samo od sebe dogodi, nego će napadačkom igrom pokušati doći do gola.
Uvjeren sam da rezultat sigurno neće biti 0:0, tako da naša nakana mora biti zatresti suparničku mrežu, moramo koristiti svaku priliku za okomit ulaz na njihov dio terena.
Pranjić je veliki gubitak
Osvrnut ću se i na naš kronični problem, lijevi bok. Od prestanka igranja Roberta Jarnija mučimo se s tom pozicijom, stalno se nešto krpa, “kamuflira”, ali treba znati da to nije samo naš problem, nego i većine svjetskih klubova i reprezentacija jer jednostavno je u ovom trenutku vrlo malo kvalitetnih igrača koji igraju na toj poziciji!
Apsolutno se ne slažem s Ivanom Katalinićem koji je rekao da Pranjićev izostanak i nije neki hendikep. Baš suprotno, to je veliki hendikep za nas jer smo izgubili kvalitetnog i iskusnog igrača koji dobro zna kako treba igrati na toj poziciji.
Brazilci pak na bokovima imaju Danija Alvesa i Marcela, igrače koji su znatno bolji u ofenzivi nego u defenzivi. Treba, dakle, biti vrlo oprezan i ne smijemo igrati previše otvoreno (zato bih igrao s Vukojevićem!) jer će nas onda “razvaliti” dupliranjem po bokovima.
Ali, budemo li mudri, onda bismo trebali iskoristiti silan prostor koji se otvara kad Dani Alves i Marcelo krenu prema naprijed, nerijetko “zaborave” na povratak u obranu i to bi trebala biti naša šansa.
Eduardo Šukerovim putem
Napokon, veseli me da su Eduardo i Sammir u najužoj kombinaciji za nastup. Njih će dvojica, kao Brazilci, imati i dodatni motiv igrajući u svojoj domovini, željet će dokazati da im je možda bilo mjesto i u brazilskoj selekciji!
Znamo sve Eduardove kvalitete, takvoga rasnog strijelca nismo imali od Šukera i nadam se da će svoju golgetersku nadarenost potvrditi i na SP-u.
A Sammir? Sretan sam što je napokon s njega skinuta fama da je u reprezentaciji zbog Mamića, Štimca i privatnih interesa. To su zločeste gluposti, mi jednostavno nemamo igrača poput Sammira i silno je potreban našoj momčadi! On bi mogao biti naš “zlatni džoker”, čovjek koji može promijeniti ritam i način igre te donijeti Hrvatskoj mnogo dobroga! U Sammiru bismo trebali dobiti još jedno veliko ime našeg nogometa...
>> Defenzivom sam jako zadovoljan, no još ne vidim ideju za ofenzivu
slažem se s Peternacom iz čije se kolumne zapravo da iščitati da je najvažnije naći balans. Ako mislimo išta izvući iz te utakmice, moramo zabiti gol, jer ne sječam se kada se zadnji puta desilo da Brazil nije uspio zabiti. S obzirom da nema Mandžukića i da Niko očito nema neko povjerenje u našeg najopasnijeg napadača Eduarda, stavio bih Olića naprijed. Vukojevića na čijoj strani je iskustvo ili Brozovića na čijoj strani je mladenačka drskost i tehnička potkovanost na zadnjeg veznog da spriječavaju ubacivanje brazilskih krila u sredinu, a na lijevo krilo ili Kovačića koji je to dobro odigrao protiv Islanda (nakon isključenja Mandžukića i kada je Olić otišao u špicu) kada se s krila ubacivao u sredinu i sijao opasnost svojim driblinzima i slalomima (iako, Island je puno lošiji od Brazila) ili Rebića koji u svakom nastupu ide kao tenk, što znači da se bez problema može i vraćati i pomagati vezi i lijevom beku. Trojica mladih i relativno neiskusnih (Vrsaljko, Brozović, Rebić) jesu rizik, ali i faktor iznenađenja za Scolaria i brazilske igrače koji ih ne poznaju dovoljno, te mogu donijeti pozitivnu drskost koja može biti onaj čimbenik koji bi nam u ovakvoj utakmici mogao donijeti bod. Ako ćemo igrati da izgubimo sa što manje, onda nismo ni trebali dolaziti. Nešto najgluplje je bilo 2006 kada smo maltene slavili poraz na otvaranju od Brazila kao neki podvig nad podvizima