Arena, koja je prvi put udomila “radost loptanja pod obručima”, naklonila se platinastoj Ciboni iz 1985. i maestralnom treneru Mirku Novoselu. Neki novi klincu su pljeskali i propitkivali svoje roditelje, a zakaj su ovi stričeki i sad tak važni, a mi, neka srednja generacija, samo smo se s nostalgijom prisjetili Atene i Budimpešte, stajanja pred Domom sportova po šest sati da bismo vidjeli najbolje od najboljih što je Europa tada imala.
- Za mene je ovo posebna, romantična večer. Nikada mi se iz sjećanja neće izbrisati slika kada je povorka ljudi od granice s Mađarskom do Zagreba pljeskala i divila nam se - rekao je Branko Vukičević, koji je prvi put nakon 1991. godine iz Beograda došao u Zagreb.
A Adnan Bečić, pričuvni razigravač koji je uvijek bio skroman, samo je izustio:
- Zar od mene želite izjavu? Pa, ja gotovo nisam igrao.
Kako je Bečić rekao, izlazak nenadmašne generacije i ovih 10.200 ljudi u Areni je na nekin način povratak košarke u Zagreb. A dok su naši junaci primali odličja Grada Zagreba, Arena je zviždala Milanu Bandiću. Istina je da je omogućio da se Final Four igra u Zagrebu, pokušao je pomoći košarci. No, zvižduci gotovo ispunjene Arene zapravo su zvižduk - političarima.
A. Bečić: Pa zar od mene želite izjavu!
Vukovi su lomili zube protiv Olimpije, bilo je to poluvrijeme koje je teško bilo gledati. Košarkaški, daleko ispod razine igre koju su nam prije 25 godina servirali nikad prežaljeni Dražen, njegov brat Aco, Nik, Dečec, Uvo, Beli...
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
koj zvezde