Novčani prilog, molim vas, za gospodina, koji se sjetio emisije Latinica od prije više od 20 godina na temu osnivanja regionalne košarkaške lige, a na inicijativu četiri kluba: Cibone, Budućnosti, Bosne i Olimpije. Iako su sva viđenija lica tada, poput Dražena Dalipagića, upozoravala da je ideja loša, osnivači su pohrlili u nju, namamivši prvo Zvezdu, da bi zatim gotovo puškama utjerali i Partizan, upravo klubove koji su onda s 12 naslova u 20 dosad odigranih sezona postali i najtrofejniji, a finale im ni ove sezone neće pobjeći.
Dva desetljeća poslije ne samo da gledamo natjecanje preko ruba regularnosti već su ljubitelji alternativne povijesti dobili pravo vrelo za proučavanje post-YU fenomena na široj razini. Svi koje zanima na što bi danas sličila ta zemlja, samo se na jednu sezonu trebaju zadubiti u ABA ligu čije je doigravanje za prvaka upravo počelo, procese koji se u njoj odvijaju i odnose koji vladaju...
Iako je posljednje kolo ligaškog dijela završeno 17. travnja, neki su klubovi još danima poslije lovili bodove, među ostalim i u utakmici Budućnost – Partizan koja je, pazite sad, bila odgođena zbog izbora i "neizvjesne političke situacije u Crnoj Gori" (!?). No nisu za sve ista pravila – iako mu je cijela momčad bila potrovana, Borcu iz Čačka nije bilo dopušteno odgoditi dvoboj s Cibonom koji je onda s B postavom izgubio s košem razlike.
O kombinacijama u "nadoknadi", u ligi u kojoj sve vrvi od raznih kladionica u nazivima klubova (Partizan Mozzart Bet, Crvena zvezda Meridianbet, FMP Soccerbet, Borac Mozzart), a i sama nosi ime jedne, bolje i ne razmišljati. Cirkus svih cirkusa dogodio se pak u Zadru. Iako je još od starog Rima narod išao na sportske priredbe da bi i smrtnici s tribine mogli reći ono što ne smiju kod kuće, šefu na poslu ili na račun vlasti, sucu Urošu Oberkneževiću uspjelo je na utakmici s Igokeom izbaciti iz dvorane nekog klinca koji mu je dovikivao s tribine.
Pa to nije zabilježeno čak ni u doba verbalnog delikta u SFRJ! Na utakmici Split – Partizan, pak, igrač se i poslije pete osobne uredno vratio na teren i nikome ništa, a suđenje je i inače nerijetko toliko udvorničko, da bi u čast jednog često delegiranog "para" trebalo bar neku kafanu počastiti imenom "Dva javora". No valjda se i suci vode logikom "ovi i tako ništa ne ulažu, svejedno im je". Da ne bi bilo zabune, zamjerati nešto vodećima bilo bi deplasirano jer uz to što imaju najbolje momčadi i trenere, uspjehe i krcate dvorane, a Partizan i ozbiljnu šansu za F4 Eurolige, koriste samo dostupna im sredstva da tako i ostane.
I državu koja će upumpati koliko treba. Ili oprostiti. Paradoksalno je pritom da se na ABA ligu blatom nabacuju baš u Srbiji koja ima najviše klubova i potpuno je kontrolira, ali ne i tamo gdje nikakve koristi od nje i gdje očito vlada potpuna nebriga za to što se događa. TV voditeljice zabavljaju se dobacujući šefu Zvezde, koja inače čim joj nešto nije po volji prijeti priopćenjem da će istupiti iz lige, da je doveo Campazza i Vildozu da bi igrali samo ABA ligu, a bivši košarkaš Goran Grbović natjecanje je doslovno nazvao – smrdljivim!
Umjesto osude, objeda je naišla na kolektivno prešutno odobravanje, a nitko iz vodstva lige, čije je sjedište inače u jednom pasažu u Sigetu, nije se udostojio makar odgovoriti: "A čime se vi, gospodine, bavite?" Hrvatski se klubovi, pritom, odbijajući i pomisao da radije, kao kolege im iz drugih sportova, igraju neko europsko natjecanje, noktima drže za nju, pa i pod cijenu da treniraju nakon cjelonoćnog drndanja iz Bara ili Laktaša.
A vrhunac je kad treneri kao na pregledu za vojsku redom odgovaraju na isto pitanje: "Koliko vam znači što ste u istoj ligi sa Zvezdom i Partizanom, i što vam čuvaju mjesto u Euroligi?" Za koju godinu!? Plaća li se i neka pričuva? Netko će kao plus ABA ligi navesti da je bar doskočila tenzijama. No bi li tako bilo i da su hrvatski klubovi konkurentniji, u utrci za naslov? Sjetite se samo doigravanja Zvezde i Budućnosti kad su Delije šetali terenom na zagrijavanju i još se unosili gostima u lice...
Da je stvar upravo žalosna, opet su pokazali i neki nastupi poput Cibonina posljednjeg za ovu sezonu. Je li slučajno da nakon +12 na poluvremenu izgubiš treću četvrtinu 30:5? A je l' slučajno da igrač u kontri neometan umjesto obruča pogodi vrh table? Slučajno? A je l' slučajno da se već otpisani Borac spasi tako što u posljednjem kolu u gostima dobije treću momčad lige? Je l' slučajno da poslije toga trener Budućnosti, slučajno rođen u Čačku, napusti Podgoricu i da netko to objavi već dva sata prije utakmice? Slučajno!? Pa nisam ja lud, Jakovljeviću...