Ako je glavni Dinamov cilj u ovoj sezoni prezimljavanje u Europi, onda
je jasno da će četvrtak biti sudbonosan za Dinamova trenera Josipa
Kužea. Ne svlada li Auxerre, sigurno leti! I Mamiću na tome nitko ne bi
mogao ništa prigovoriti. Kao što se nije moglo ni Markoviću kada je
ljetos smjenjivao Kranjčara. Izbornik nije ispunio cilj - ulazak
u drugi krug SP-a - i zato je morao otići. Na žalost Dinamova trenera,
danas se više ne priznaje prvo mjesto u hrvatskom prvenstvu. Ono donosi
radost samo jedan dan, i sve što zanima predsjednika, dopredsjednika i
gradonačelnika je dug život u Europi.
Uostalom, i kad se naslov prvaka teže osvajalo, u Dinamu su padali
treneri koji su bili lideri. Zlatko Kranjčar je 1998. smijenjen nakon
poraza u Portu, a godinu kasnije Ardilesa je pokopao domaći krah od
Manchester Uniteda. Kad je Kuže u pitanju, on i prije Auxerrea nije
ispunio jedno “predizborno” obećanje. Ljetos je dobio Cvitanovića i
Vugrinca, kratko je imao i Nowotnyja, a Dinamo igra neusporedivo lošije
nego prošle sezone.
Prava je istina da modri još od proljeća poniru i da nisu pobijedili ni
u jednoj jakoj utakmici. Proljetos su poraženi od slaboga Hajduka u
Splitu i od Rijeke u Maksimiru, a ove sezone dojmljivi su bili samo u
susretu s Rijekom u Superkupu. Pa iako su pobijedili u svim utakmicama
u HNL-u, to nije moćni Dinamo koji je prije godinu dana gazio sve pred
sobom. Dinamo i Kuže sada su pred zidom. I premda se čuda rijetko
događaju, vjerujemo da Dinamo u Europi još nije rekao posljednju riječ.
Auxerre nije Arsenal, a Modrić, Eduardo i Etto negdje moraju
eksplodirati.
Uzvratna utakmica s Francuzima sudbonosna je za trenera modrih