Koliko god nam je to svima teško priznati, Ivano Balić više ne vrijedi
350.000 eura po sezoni, koliko je do sada dobivao u Croatiji
osiguranju. U ovoj krizi sigurno ne. Neki će reći da ne vrijedi više ni
150.000 eura, koliko mu je glavni menadžer zagrebaša Zoran Gobac poslao
kao prvu i zadnju ponudu.
Prvak više nema novca za donedavno najboljeg igrača svijeta, ali Balić
se i nije vratio zbog novca. I da ga je netko na vrijeme pozvao i rekao
mu “takva je situacija, novca više nemamo”, rukometni Mozart vjerojatno
ne bi bacao stolove i stolce. Umjesto toga je od dana kad je Kiel
presudio ambiciji da se osvoji europska kruna dobivao nedvosmislene
javne poruke:
“Ugovore su opravdali samo T. Valčić, Vori i Duvnjak, te Štrlek do
ozljede.” (Gobac, 6. travnja).
“Ivana Balića više ne možemo plaćati. Ono što mu mi možemo ponuditi
neće ga zadovoljiti.” (Gobac, 22. travnja).
“Posljednja ponuda Baliću bit će 150.000 eura, nema šanse da ćemo ići
iznad toga.” (Gobac, 2. svibnja).
Sve se može sažeti u tri riječi - molim te, idi! Isto je, samo puno
izravnije, prije devet godina u Maksimiru čuo Robert Prosinečki čiji je
povratak metropoli donio više nego Balićev. Situacija je bila slična,
na Canjugina “zlatna” vremena pala je zavjesa, nova politika okrenula
je leđa i bogatim ugovorima došao je kraj. Žuti je otišao uz gorčinu i
riječi “igrat ću, ako treba, i za grah u Dragovoljcu”.
Realno, Vori trenutačno zaslužuje veću plaću jer je najbolji kružni
napadač svijeta i jer za njega nema zamjene. Realno, nema ni potrebe
imati i Balića i Duvnjaka u momčadi jer se međusobno “štopaju” – Baliću
se ne sjedi na klupi, a Duvnjak se odlično razvija i za sezonu ili
dvije trebao bi koštati kao sada Karabatić.
Ostane li Balić, bit će to samo zbog sina, radi kojeg se i vratio. Sve
ostalo je na strani odlaska.
IVANO BALIĆ Nije opravdao očekivanja čelnika zagrebaša
