Danas 76-godišnji Jure Klarić u Ciboninim je strukturama proveo 24 godine, a između 1991. i 1996. bio je i njezin predsjednik.
– Posve sam se povukao iz kluba kada smo po nalogu morali imenovati Jelušića za predsjednika kojeg je Bandić poslao da sve pomete u Ciboni. Mislio sam da će nam Grad biti partner, no njegovi ljudi htjeli su odmah svime zagospodariti. Godinama sam odlazio na utakmice, no sada to više ne činim.
Ni Klarić, to je očito, nema visoko mišljenje o Milanu Bandiću i njegovim namjerama kada je u pitanju Cibona. I on drži isto što i Bože Miličević.
– Bandiću je ponajprije stalo do Ciboninih poslovnih prostora. Njemu odgovara kaos u klubu da lakše dođe do svog cilja. Da uzme Cibonine nekretnine kao što je uzeo i Tuškanac. I dok je bivša gradonačelnica Pavić bila spremna za Tuškanac dati osam milijuna kuna, on ga je uzeo besplatno.
Bandić ruši da bi gradio
Zar je taj Bandić baš tako crn? Zar njegove namjere s klubom nisu časne?
– Bandić nema mjere ni u čemu. Imam osjećaj da nas kao državu prati neko prokletstvo da na najodgovornije funkcije dolaze ljudi koji ne znaju raditi svoj posao. Bandić se u tu sliku savršeno uklopio. Od kada ga znam jedno govori, drugo radi. Ujutro vas tapša po ramenu, a popodne vam zabije nož u leđa. Imao sam prilike čuti da njegovo prezime odaje njegov karakter. Ne može pobjeći od sebe.
Klarić očito nije za "revoluciju" u Savskoj 30?
– Revolucije nikad nisu donijele blagostanje. One su uvijek značile korak od 10 godina unatrag. Oni ruše Cibonu da bi je ponovo gradili, ali nitko ne zna što će od toga nastati.
U Europu pod svaku cijenu
I bivši predsjednik, kao i mnogi, drži da bi stečaj Cibone bio i njezina propast.
– Ma kakav stečaj! Pogotovo ne onakav kakav je zakonski progurao Slavko Linić, koji je uništio više od 30.000 radnih mjesta. U stečaju postoje stečajni upravitelj, sudski vještak i odvjetnik, a to troje uza sebe ima suca i to je nerijetko najveći kriminal sa sudskom presudom. Ja to vrlo dobro znam jer je moja tvrtka Voće još u stečaju. Četiri godine poslije pokretanja stečaja oni su imali 40 milijuna oročenih kuna u bankama. Dok god mogu čupati novac, oni neće stečaj nikada završiti. Tako bi bilo i sa Cibonom. Prodavali bi se prostori, vodio bi se stečajni postupak bez granica.
Za Cibonino poslovanje proteklih godina pak kaže:
– Možda je bilo pogrešno što se pod svaku cijenu htjelo ostati u Europi, no to vas ponese. I kada nam je već dosadilo stalno osvajanje naslova hrvatskog prvaka, opet je u klubu bilo svađe zbog toga. Kupovalo se preko kupovne moći, s idejom da će se klub već snaći.
Šajber je naredio da se mora pomoći Ciboni
Danas očito nije moguća formula "cibus bonus" kojom su Frank, Badel, Kraš i Voće (na čijem je čelu bio Klarić) 70-tih morali udruženo pomagati Ciboni kroz istoimeni koncern.
– Zajedno smo morali dati za Lokomotivu 276 milijuna dinara, a njemačka marka bila je tada 312,5 dinara. Naredio je to politički moćnik Slavko Šajber koji je kasnije bio i predsjednik kluba, pa se i u Beogradu pazilo kako će se prema Ciboni odnositi – prisjeća se Klarić.
Iz pouzdanih izvora znam da Bandić svim hrvatskim firmama koje su zainteresirane za sponzorstvo Cibone otvoreno prijeti sankcijama na ime svoje funkcije zagrebačkog gradonačelnika....ovo je stoti dokaz da mi nismo niti banana država, mi smo ono što se događa u zemaljama poput Ruande, Čada i Somalije gdje diktator kaže \"ovog ćemo likvidirati\" i tako mora biti. Zar je moguće da niti USKOK, državno odvjetništvo, narod, ma bilo tko ne može stati na kraj ovakvom kriminalu svjetskih razmjera koji prakticira Bandić? Zar ćemo vječno trpiti to ljudsko zlo koje pokušava uništiti jednu uglednu instituciju kakva je Cibona? Ovo je totalna propast ne samo Cibone, već i društva, da ovaj stvor takve stvari radi....strava i užas! Nikad gore nije bilo, nikad gore....