Već trofejnu godinu, najnovija svjetska džudaška prvakinja nije uspjela obogatiti i olimpijskom medaljom. Barbara Matić (70 kg) u Tokiju nije razočarala, ali se može reći i da nije iskoristila svoj potpuni borilački kapacitet.
Nakon poraza u četvrtfinalu od kasnije finalistice Austrijanke Polleres, Splićanka je u borbi za broncu izgubila od Ruskinje Taimazove. A baš u toj borbi imala je stratešku prednost koju ona i njen trener Vlado Preradović nisu iskoristili. Naime, Taimazova je uoči okršaja za broncu imala dvije maratonske borbe s produžecima. U prvoj je dobila Brazilku nakon 11 minuta pripetavanja, a u polufinalu je izgubila od Japanke Arai (kasnije pobjednice) nakon 12 minuta i pol minuta produžetka. A tu je borbu završila u nesvijesti, jer ju je Arai gušila, a iz nje je izašla s ozljedom arkade i oteklinom ponad oka.
Ivana na favoritkinju za zlato
Nažalost, umjesto da ide na dodatno iscrpljivanje suparnice, ona je izgubila strpljenje te je, u drugoj minuti, produžetka krenula u bacanje na koje je Ruskinja kontrirala i zaradila wazari i broncu.
– Mislim da sam bila bolja od Ruskinje u osnovnom dijelu borbe, ali je nisam uspjela baciti, a onda sam u “golden scoreu” napravila pogrešku. Nemam tome puno dodati, dala sam sve od sebe, no to nije bilo dovoljno.
Nakon ove izjave uslijedila je i ona suzna pred hrvatskim novinarima:
– Uspjela sam se dosad suzdržati od suza, no ne mogu više. Baš mi je žao. Tako malo sreće mi je nedostajalo.
Već su za tri godine Igre u Parizu, pokušao ju je netko utješiti tom činjenicom.
– Jesu, no mogla je biti medalja i ovdje u Tokiju.
Kakvi su izgledi preostalih cura, Karle Prodan i Ivane Maranić?
– Karla bi mogla kao i ja, ako ne i bolje, a Ivana u drugom kolu ide na favoritkinju za zlato.
Da je Barbara u Tokio došla s formom s kakvom je stigla u Budimpeštu, možda bi i ovdje osvojila zlato, no tu se postavilo pitanje tempiranja forme.
Forma se ne gradi lako
Naime, nakon što je svjetskom prvakinjom postala 10. lipnja, je li uopće bilo i realno da Barbaru vidimo u najboljem mogućem izdanju i u Tokiju? Jer, ona je nakon svjetskog zlata imala i tjedan rezerviran za medije, a nije sportska forma nešto što se lako gradi, već se filigranski tempira. Uostalom, evo što o tome kaže profesor emeritus Dragan Milanović, dugogodišnji nositelj katedre za teoriju treninga na zagrebačkom KIF-u.
– Poželjna razlika između dva velika natjecanja je osam tjedana, a i kada je tako, postavlja se pitanje što činiti sa sportskom formom. Ili ćete je odmah oboriti pa iznova graditi, za što Barbara u šest tjedana nije imala vremena, ili ćete je pokušati zadržati. Nije prvi put da su oni, koji su na tako veliko natjecanje kao što je Svjetsko prvenstvo otišli s maksimalnom formom, nakon toga izgledali lošije na Olimpijskim igrama. Ja nisam ekspert za džudo, no Barbari se vidjelo da nema onu eksplozivnost i agresivnost kakvu je imala na SP-u. Njena je forma očito ovdje bila prigušena.
>> Pogledajte: Zlatnu i brončanu medalju naši Matea i Toni proslavili su uz šampanjac i tortu!
Ona je svjetska prvakinja i mora hrabrije ulaziti u borbu te ih rješavati što je moguće ranije. Golden score je prilika za one slabije da iznenade.