Ivan Martinović, novi igrač RN Löwena, trenutno je jedan od najboljih hrvatskih rukometaša i glavna uzdanica izbornika Dagura Sigurdssona uoči nastupa na Olimpijskim igrama u Parizu. U prijateljskoj utakmici protiv Egipta (36:29) Martinović je postigao šest pogodaka i bio naš najbolji strijelac, iza Šoštarića koji je postigao osam, ali dva iz sedmerca.
Pojeo sam jako puno voća
– Moram se prvo osvrnuti na desetodnevne pripreme u Prelogu. Bilo je jako naporno, ali znali smo što nas čeka. Uostalom, izbornik nam je podijelio program prije dolaska na pripreme pa smo došli spremni. Prva tri dana bila su najgora, posebice ustajanje u šest ujutro. U Melsungenu, gdje sam igrao prošle sezone, nije bilo jutarnjih treninga, spavao sam do devet pa je za mene ovo bio svojevrstan šok. Ali, nakon priprema svi se osjećamo jači, spremniji, uostalom utakmica protiv Egipta pokazala je da smo na dobrom putu. Bilo je na pripremama dosta trčanja, dosta teretane i to sve poslije rukometnog treninga – priča Martinović.
Prvi put je muška reprezentacija na pripremama u Prelogu?
– Uvjeti su fantastični. Rekao bih za deset. Hrana je odlična, smještaj također, dvorana je u sklopu hotela. Oduševio sam se što je bilo jako puno voća. Mislim da u životu nisam pojeo toliko voća koliko u Prelogu. To što smo se hranili zdravo samo nam je pomoglo, nikako odmoglo. Pamtit ću i lijepe šetnje uz obližnju Dravu, odlasci do marine Prelog...
Imali ste i kutak za igre?
– Da, imali smo stolni tenis, biljar i pikado. Neki dan smo imali turnir u pikadu, osvojili su ga Pavlović i Šarac, ja sam ispao odmah u skupini. Nije pikado moj sport, malo sam bolji u stolnom tenisu. Opet, u pingiću nema jačeg igrača od Lučina. Dečko stvarno dobro igra, mogao bi i na neke profesionalne turnire, haha. Lijepo je da smo se malo družili uz igre.
Nakon Egipta dobili ste četiri dana slobodno?
– Istina, ali ne vjerujem da će itko samo ležati i odmarati se ta četiri dana. Sigurno je da će svi pojedinačno dobiti upute kako održati fizičku formu. Ne bi bilo dobro da se nakon slobodnih dana svi vratimo na početnu poziciju. Osobno, idem do Beča da budem malo s obitelji.
Hoće li netko od vaših na tribine u Parizu?
– Supruga i tata sigurno. Dobili smo neke ulaznice pa sam eto iskoristio za njih dvoje. Inače supruga prati sve moje utakmice, bila je već na nekoliko velikih natjecanja.
U Njemačkoj nova selidba. Prvo ste bili u Gummersbachu, pa Hannoveru i Melsungenu, sada je nova destinacija RN Löwen.
– Već sam našao stan, preselio sam većinu stvari. Smjestio sam se u jednom gradiću blizu Mannheima. Sve utakmice Bundeslige igrat ćemo u SAP Areni, a trenirat ćemo u Kronauu pa sam se smjestio negdje između tako da mi je automobilom sve blizu. Blizu mene već stanuje Halil Jaganjac. Nadam se da će se što prije vratiti rukometu. Jako je nedostajao Löwenu u prošloj sezoni. U domaćoj ligi Löwen je puno kiksao, završio je na kraju deveti, dok su Europsku ligu dobro odigrali.
Vaše prve Olimpijske igre?
– Jedva čekam tu prvu utakmicu protiv Japana. Meni je najveći san bio otići na Igre. Još ne mogu opisati taj osjećaj. U ovom trenutku ne znam hoćemo li ići na svečano otvaranje, ali volio bih otići gledati košarku. Obožavam LeBrona Jamesa. Ako ga sretnem, odmah ću ga pitati za fotografiranje. Volim gledati NBA ligu i prvo kada se probudim pogledam sve rezultate. Navijam za klub u kojem igra LeBron, dakle trenutno za Lakerse.
U obitelji svi rukometaši
Uz rukomet ste kao mali trenirali nogomet?
– Igrao sam uz brata, ali budući da je tata pratio zlatnu generaciju hrvatskog rukometa, onu koja je bila svjetski i olimpijski prvak 2003. i 2004. godine, pitao je mene i brata bismo li željeli trenirati rukomet. Otišli smo na trening i odmah mi se svidjelo. Na kraju smo svi igrali rukomet, dvije sestre i nas dva brata. Sestre su prestale, brat još igra u Austriji, ja u Njemačkoj. Da, zanimljivo je kako je on ostao igrati za austrijsku reprezentaciju, a ja igram za hrvatsku. Nedavno smo igrali jedan protiv drugoga, na Europskom prvenstvu i u kvalifikacijama za odlazak na Olimpijske igre. Šteta što ne igramo obojica za Hrvatsku. Mislim da bi imao mjesto u rosteru. Igrao sam s njim jako dugo i baš smo dobro kliknuli na parketu. On igra na mjestu srednjeg vanjskog. Tko zna, možda ćemo jednog dana opet zaigrati zajedno.
Šutirate lijevom rukom, pišete li također lijevom rukom?
– Sve radim lijevom rukom. Mislim da sam bio jedini ljevak u razredu, jedini sam ljevak u obitelji. Zahvalan sam na tome. U školi sam bio solidan. Nije mi bilo lako jer sam puno trenirao i nije bilo puno vremena za učenje. Išao sam u sportsku gimnaziju u Beču koja je trajala pet godina. Imao sam u razredu tri rukometaša koja su igrala za Austriju, bilo je tenisača, čak i jedan golfer. Da, golf je nešto što bih volio probati. Što se tiče fakulteta, studiram sportski menadžment online. Što se tiče jezika, odlično pričam hrvatski, engleski i njemački, a znam nešto i francuskog. Probat ću ga koristiti u Parizu.
Nedavno ste se i oženili?
– Da, zato ću reći da mi je ovo ljeto najljepše u životu. Još kada bismo osvojili medalju u Parizu... •
