Zlatko Kranjčar odveo je Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo, bio je s
našom reprezentacijom dominantan u kvalifikacijama za tu
svjetsku smotru. I kad je ostao bez posla u Hrvatskom nogometnom savezu
svi su mislili da će bez problema naći atraktivan posao. Kad ono,
nudile su se neke olimpijske reprezentacije egzotičnih zemalja,
spominjalo ga se kao kandidata za trenera u nekim našim
klubovima. Na kraju Kranjčar je otišao u Emirate, u klub
Al-Shaab.
Normalno da sam zadovoljan uvjetima. Da nije tako, ne bih ni
išao govorio je Kranjčar nakon potpisa za,
našem području, nepoznat klub.
Kranjčar je otišao u nogometnu egzotiku, u koju će pokoji
Europljanin ili Brazilac otići samo ako je pri kraju karijere i ako mu
je to posljednji ugovor, u kojem će još uzeti
nešto naftnih dolara na kraju karijere, za ljepše
umirovljeničke dane. Recimo, kada bi Dado Pršo
otišao u Dubai ili Katar, bilo bi to očekivano. No Kranjčar,
koji bi kao trener trebao biti u naponu snage, morao je naći
nešto mnogo bolje, možda ne bogatije.
Kad se govorilo o Kranjčarovu odlasku iz reprezentacije, predsjednik
Vlatko Marković rekao je:
Hrvatska ima veliki brend u svijetu, naša je reprezentacija
postala sila i onaj koji ju ima čast voditi otvorio si je sva vrata.
Može birati gdje će dalje raditi.
Očito nije baš tako. Jer, nije Cico jedini koji nije dobio
nogometnu atraktivnu ponudu. Ni njegovi prethodnici nisu dobivali
pozivnice iz klubova lige petice. Iran, Albanija te naši
klubovi jedini su bili zainteresirani za hrvatske stručnjake.
Možda je svijet prepoznao vrijednost naših igrača i njihovu
zaslugu za velike rezultate, a umanjio doprinis naših
izbornika na putu do, mora se priznati, odličnih rezultata. Očito, da
bi se dobio posao na zapadu, potrebno je i više od
rezultata, potrebna je karizma.
Na dobru putu da ne završi u Emiratima, Kataru (nema
primisli o podjecnjivanju) je Slaven Bilić. Prije svega, valja se
nadati i vjerovati da će se plasirati na Europsko prvenstvo, ali i da
će tamo nešto opipljivo postići, a ne samo sudjelovati, da
će prvi nakon velikog Ćire maknuti zid i preskočiti prvi krug EP-a.
Mlad je, pametan, stručan, govori strane jezike. No, kad jednom ode,
mogao bi probiti barijeru nogometnog zapada, njegovo ime spominjalo se
u West Hamu, vole ga i poštuju svi gdje god je igrao. No,
nadajmo se da nam ga nitko neće oteti, ali i da neće biti razloga za to
da uopće odlazi, da će vatrene voditi još dugo. Dakle,
uspješno.
HRVATSKI IZBORNICI Nakon napuštanja vatrenih, izbornici nisu dobivali velike poslove
