Odmah na početku da razriješim dvojbu. Ne spadam u one velike fanove Slavena Bilića, nekako mi je prerano uskočio na izbornički stolac. Ali, to ne znači da mu ne želim sve najbolje. I radi njega, i radi hrvatskog nogometa. Upravo zato ne mogu prijeći preko prozivanja kolega iz jedinoga sportskog dnevnika, koji mu predbacuju favoriziranje jednog medija. Nisu imenovali o kojem je mediju riječ, ali kako je Večernji list prvi objavio popis reprezentativaca za Rusiju, jasno je prema kome je uperena strelica.
Isti taj list, koji sada proziva Bilića, godinama je prvi, nekoliko dana prije svih, objavljivao liste reprezentativaca. Uostalom, i putnike u Njemačku prvi su objavili, dan prije svih. A znate li zašto? Jer je Cico Kranjčar u dobrim odnosima s novinarom tog lista, jer ga je taj novinar ganjao u želji da izvuče informaciju. Pa što, nitko nije kukao, plakao...
Pa, zar treba čekati službenu konferenciju za novinare da bi se nešto objavilo? To pravilo ne vrijedi u svakodnevnome novinarskom životu. Kada bismo čekali službene vijesti, novine ne bi ni izašle. Ovdje se jednostavno radi o tome da novinar vezama, pozivima, istraživačkim novinarstvom, dou00F0e do točne informacije. Reakcija, u kojoj je prijetnja, vješto skrivena, podsjeća me na medijski reket prema Slavenu Biliću. I prije mi se čini da je riječ o povrijeđenom egu negoli o novinarskoj etici.
