Brazilski nogometaš Adriano (39) za The Players Tribune napisao je sjajan tekst o svojoj karijeri. Adriano je prije 15-ak godina oduševljavao u Parmi, Interu i reprezentaciji Brazila, no vrlo brzo uslijedio je njegov pad.
"Znate, ponekad mislim da sam jedan od neshvaćenijih nogometaša na planeti. Ljudi zapravo ne razumiju što mi se dogodilo. Sve što misle je pogrešno. A stvar je vrlo jednostavna. Otišao sam iz raja u pakao", piše Adriano i dodaje:
"Kako može neko reći da me Bog nije pogledao? Moja životna priča nema nikakvog smisla čak ni meni. U Interu su me proglasili Imperatorom. Kako to objašnjavate? Božja volja, vjerujte. Momak iz favele postao Imperator. Ništa nisam napravio, a već su me tretirali kao kralja."
Adriano je bio na vrhuncu, sjajno je igrao i zabijao i bio jedan od najboljih nogometaša na svijetu. No, ključan trenutak u njegovoj karijeri bila je smrt oca 2004. nakon koje više nije bio isti.
"Ne želim zapravo govoriti o tome, ali reći ću vam da nakon tog dana moja ljubav prema nogometu nije bila ista. Kad sam igrao nogomet, igrao sam za svoju obitelj. Kad sam zabio, zabio sam za svoju obitelj. Pa kad je moj otac umro, nogomet nikad nije bio isti."
"Bio sam preko oceana, u Italiji, daleko od svoje obitelji i jednostavno se nisam mogao nositi s tim. Pao sam u depresiju. Počeo sam puno piti, nisam želio trenirati. To nije imalo veze s Interom. Samo sam želio ići kući. Nisu sve ozljede fizičke, razumijete?"
Zbog svega toga vratio se u Brazil. Tadašnji trener Intera Mourinho ga je zvao da se vrati, no on je kupio kartu u jednom smjeru.
"Vratio sam se svojim ljudima, prijateljima, zajednici. Nisam želio živjeti u dvorcu na brdu, daleko od svih. Vratio sam se ljudima koji su me poznavali još dok sam bio Adriano i jeo kokice u autobusu", piše Adriano te dodaje:
"U to vrijeme me slomila očeva smrt. Htio sam se opet osjećati kao prije. Nisam se drogirao. Jesam li pio? Da, naravno. Uzdravlje. Ali, u mom urinu neće pronaći nikakve tragove droge. Uzet ću drogu na dan kada mi umre mama. Ali znate što? Kod mene ćete pronaći cugu."
Adriano je nakon povratka u Brazil još nekoliko godina igrao nogomet, ali daleko od razine na kojoj je bio.
"Kad sam se vratio kući u Rio igrati za Flamengo, više nisam želio biti Imperator. Htio sam biti Adriano. Želio sam se opet zabavljati i, brate, zabavljali smo se. Reći ću vam istinu o toj momčadi Flamenga. Ponekad bismo došli na trening ne radi nogometa, već samo radi cuge nakon toga. Čim bi završio trening, bilo je vrijeme za zabavu. Sve su supruge znale dogovor - vratit ćemo se kući u ponoć. Idući dan na treningu netko bi bio mamuran, a suigrač bi mu rekao "to je okej, vidim da si sjeban, ja ću trčati za tebe"."
Mogao je zaraditi još hrpu novca, no odrekao se milijuna kako bi bio kod kuće. Vratio se u favele u kojima je odrastao.
"Da, možda sam se odrekao milijuna. Ali koliko košta vaša duša? Koliko biste novca platili da vratite ono što jeste."
Legendarni napadač na kraju zaključuje:
"Imao sam vraški dobar život, brate. Adriano ne nosi krunu. Adriano je dječak iz siromašnih četvrti kojega je Bog dodirnuo. Razumiješ li sada? Adriano nije nestao u favelama. Samo je otišao kući."
>> Pogledajte video o 22 naslova prvaka Dinama
Bilo mi je lijepo pročitat. ❤