S njim uvijek moraš biti oprezan. Nikada ne znaš gdje te čeka neko trik pitanje ili rečenica kojom će krenuti u zbijanje šala na račun onih 'neopreznih'. Josip Sesar sigurno je jedan od simpatičnijih i pozitivnijih sportaša s kojima sam imao prilike razgovarati. Poseban je to mostarski mentalni koncept. Duge su bile pripreme i za ovaj intervju, a sve bi najčešće završilo nekom Sesarovom šalom. S novom me je dočekao na prvu: 'Vidim da si napredovao, čim sa mnom radiš intervju. Ali ti znaš svoj posao, ti si Sesar svog posla - rekao je uz smijeh umjesto standardnog pozdrava. Naš bivši košarkaš trenutačno radi u KK Gorici. A kako radi, najbolje pokazuje činjenica da su ga prije nekoliko dana, njegove kolege, proglasile najboljim trenerom u Hrvatskoj.
- To je lijepa nagrada i poticaj za bolji rad i dokazivanje. U trenerskom poslu najvažnije je, gotovo svakodnevno, nadograđivanje i učenje. Puno gledam košarku, utakmice, rad trenera, najrazličitije taktičke koncepte... Analiziram kako se radi i reagira kada je rezultat loš, odnosno dobar. Trenerski posao mi je legao, diže mi adrenalin. Puno više sada razmišljam o košarci, nego kada sam bio igrač. Ta nagrada ima posebnu težinu, tim više što dolazi od kolega trenera. Hvala im - počeo je Josip Sesar.
Proučavate druge trenere. Nekoga posebno?
- Željka Obradovića i Dimitriosa Itoudisa, primjerice. Volim pogledati sve i upijati znanje. Kroz Euroligu uvijek ime trenera od kojih se može puno toga naučiti. No, ima se što naučiti i iz tuđih pogrešaka.Europska utakmica mi je ispred NBA lige. Draže mi je pogledati final-four nego polufinala NBA lige. Zapisujem, gledam snimke utakmica, seminare po internetu, intervjue velikih trenera. Nije to lagan posao koji se može raditi usput.
Zadovoljan je poslom u Gorici?
- Naravno, napravili smo dobar posao. Vjerovao sam da ćemo završiti i na višoj poziciji. Imali smo ozlijeđene i bolesne igrače, to nas je spriječilo da napravimo bolji rezultat. To je ova momčad, radom i talentom, zaslužila. To je viša sila na koju nismo mogli utjecati. Ispali smo u četvrtfinalu od Splita koji je imao dobru sezonu.
Što je sljedeća razina koja ga zanima?
- Teško je planirati u trenerskom poslu. Razgovaram s Goricom, ali javili su mi se i neki drugi klubovi. Ono što mi je bilo zanimljivo u Gorici je da smo krenuli od nule, kroz drugu ligu u kojoj smo napravili sjajan rezultat u A1 ligi. U prvoj sezoni u Premijerligi smo napravili sjajan rezultat i završili šesti. Volio bih nadograditi ovu momčad. Imamo mladu, potentnu momčad, dobili smo novog predsjednika... Vidjet ćemo može li klub sve to skupa financijski ispratiti. Važno mi je napraviti korak naprijed. ABA 2 ligu smo zaslužili rezultatski, no nije realno da je igramo u ovom trenutku. Volio bih da u Hrvatskoj probamo uloviti barem jedan finale. Ove godine smo izgubili u polufinalu kupa. Naišli smo na Cedevitu, najbolju hrvatsku momčad. Ako ovako ostane sljedeće godine, mogli bismo napraviti više.
Intrigira vas posao u Hrvatskoj, bez obzira na loše stanje u našoj košarci?
- Nemam problema s tim. Moj fokus je parket i rad s mladim igračima. Naravno da uz mlade moraš imati iskusnije. Svi smo svjesni problema, no imam dojam da se u našem društvu gleda više na negativnosti nego na pozitivne stvari. Važno mi je da smo promovirali četiri-pet mladih igrača koji prošle godine nisu imali status i ponude. Svi ti igrači imaju ponude drugih klubova. Dosta smo vezani i uzajamno si vjerujemo.
Dosta se zadnjih tjedana kod nas priča o ABA ligi. Treba li ona opstati?
- S aspekta naše lige i reprezentacije, možda bi bolje bilo da nema te lige. Međutim, ne možemo zanemariti klubove, financije, sponzorske ugovore... Dizanjem kvalitete naše lige, stvarat ćemo igrače srednje klase, što nama sada jako nedostaje. Onda bi reprezentacija mogla napraviti rezultat. Imamo veliki nesrazmjer igrača koji su visoka klasa i srednje klase. Negativna slika je stvorena u finalnoj seriji u kojoj su Crvena zvezda i Budućnost napravili jako lošu reklamu ligi. No, prevelik je novac u igri da bi u pitanje došlo odigravanje te lige. Mislim da će stvari doći na svoje i da će se priča nastaviti.
Bi li od eventualnog raspada te priče naša košarka imala više štete ili koristi?
- Ne mogu kazati. Kratkoročno ne bi imali koristi. Ali dugoročno, ako bi se promijenio način financiranja sporta, košarka bi se digla. Toliko naših igrača, koji igraju vani za tisuću ili dvije eura, svojim povratkom donijeli kvalitetu. Onda bi to nekoga to zainteresiralo. Ali ovdje im nitko to ne može platiti. Svaka momčad u hrvatskoj ligi ispod četvrte pozicije ima jednog ili dvojicu igrača koje plaća 10 ili 15 tisuća kuna, a sve ostalo je na razini prosječne hrvatske plaće.
Ne misli da je bila pogreška što smo ušli u tu ligu?
- Teško mi je kazati. Ima dobrih i loših strana. Ako pogledamo koliko je igrača iz te lige otišlo prema NBA-u ili europskim klubovima, onda možemo kazati da je bilo dobro. Ako ćemo pogledati gdje su nam zadnjih godina klubovi poput Splita, Šibenika, pa i Cibona koja svojim imidžom ne zaslužuje da bude šesta ili sedma. Ili Zadar koji se zadnjih šest-sedam godina bori za ostanak u ligi - ističe Sesar.
Spomenuo je igrače visoke srednje kategorije koje više ne proizvodimo.
- Danas je tržište otvoreno. Uzmimo primjer Ivice Zubca koji nije odigrao pravu seniorsku sezonu u Hrvatskoj, završio je u Megi, otišao u Lakerse i sada je u Clippersima. Nije ostao tu da odigra nekoliko sezona. Tko god se pojavi odmah ode ili u neki europski klub ili NBA ligu. Imamo Luku Šamanića koji je preko Barcelone otišao u Olimpiju, a sada već u Ameriku. Ako ga uzmu na draftu, 90 posto je da će otići u NBA. To je sjajan potencijal koji će se razvijati u Americi, a ne u hrvatskoj ili ABA ligi. Na taj način gubimo takve igrače. Još jedan problem je što u Hrvatsku ne dolaze kvalitetni stranci. Kod nas dolaze igrači ispod svih cijena. Oni ne razmišljaju o tome hoće li mu momčad biti prva ili druga, to mu je bonus ako se dogodi. Samo razmišlja o svojoj statistici. Ako ćemo to gledati kroz prizmu reprezentacije, svi igrači u svojim klubovima nisu nositelji igre, već su pomoćna radna snaga. Onda je nezgodno kada ih staviš u reprezentaciju i očekuješ da naprave rezultat, a oni za to nisu pripremani u klubovima.
Kako komentira Veljka Mršića na klupi reprezentacije?
- Čini mi se da upada u zamke zbog priča o stvaranju kulta reprezentacije ili testova inteligencije igračima, kako treba mlade... Veljko je dobar izbor. Po meni u reprezentaciji moraju igrati najbolji igrači koji ti moraju dati rezultat. Onda ćemo se vratiti tamo gdje pripadamo. A ne priče o ovom ili onom talentu. U reprezentaciju se mora teško ulaziti, a ne stalno mijenjati. U zadnjim kvalifikacijama u našoj smo nacionalnoj vrsti imali dane otvorenih vrata. Izmijenilo se igrača i igrača... Možemo pričati o ozljedama, ali mora se napraviti baza od petnaest igrača, plus ovi iz NBA lige. Drugi je problem što kvlifikacijski ciklus na određenim pozicijama igra jedna skupina igrača, a onda dođu oni vrijedniji i bolji, iz NBA lige. Onima koji su iznijeli kvalifikacije treba znati dati do važnosti. To je važno. Treba znati pridobiti igrača. Veljko to može, no krenuo je pogrešnim putem. Igrače treba pripremiti da preuzmu odgovornost na utakmicama, ako nemaju već u klubu. Trebaju imati odgovornost i prema lopti, rezultatu, odnosno prema instituciji reprezentacije.
Nećemo smjenjivati Mršića, no vidi li se Sesar u perspektivi na jednom takvom izborničkom mjestu?
- Sve u svoje vrijeme. Veljko je dugo trener, prošao je sve kategorije. Isto kao što sam rekao za Dražena Anzulovića da je došlo vrijeme da bude izbornik, tako sada mislim i za Veljka. Htio bih samo da se ne vrte isti ljudi. Repeša, Aco, pa Perasović i tako opet u krug. Ne moram ja doći na tu poziciju, ali moramo dati priliku nekim novim konceptima. I to je jedan od razloga zašto sam za Veljka.
Ali mi imamo problema u upravljačkim strukturama?
- Ova garnitura ljudi u savezu ima dobre namjere, pokušavaju ali to ne ide preko noći. Nama treba metodički ciklus koji bi nakon nekog vremena trebao donijeti rezultate. Preko nekih stvari moraš prijeći i improvizirati, a negdje ide sve po redu. Dobro su organizirali mlađe dobne kategorije u reprezentaciji. Nažalost, nije nas mazila ni sreća. Iako, teško je zazivati sreću kada u kvalifikacijama gubiš protiv košarkaških liliputanaca. Mogli smo bolje i trebali smo se kvalificirati na SP. Smatram da je rad saveza iznad rezultata reprezentacije.
Kako sada o Sesaru pričaju kao o talentiranom treneru, tako su nekoć o njemu pričali kao o super-talentiranom košarkašu. Njegov talent, mnogi će kazati, bio je u rangu onog kakav su imali Dražen Petrović ili Toni Kukoč. Mostarski Jordan bio je Sesarov nadimak.
- Bilo mi je to simpatično. No, više sam to doživljavao kao nekakvu šalu. Po meni je Michael Jordan najveći igrač svih vremena. Kada danas vidim nekog da nosi njegov broj 23, pomislim: 'Vidi ovog lika...' Pa ne može. Jedan je bio Jordan. Zabranio bih svima da nose taj broj. On je bio 23 i to je to. Kada netko igra drugu ili treću ligu, uspio je kao sportaš. A kamoli netko tko je igrao na takav način kao Jordan.
Razmišlja li o tome da je možda mogao više napraviti u karijeri?
- Jako sam zadovoljan svojim životom. Imam krasnu obitelj, uživam sa svojom djecom i suprugom. Apsolutno ne žalim niti za jednim trenutkom u svojoj karijeri. Uopće niti nemam osjećaj kao da sam igrao košarku. Danas mi ne pada na pamet svom igraču kazati kako sam ja igrao košarku.
Kako bi danas trener Sesar tretirao Sesara igrača?
- Da su mi barem tri Sesara u momčadi, uvijek bi jedan nešto izmislio. U košarci možeš napraviti sustav igre, no u određenom trenutku ne možeš doći do koša. Netko mora nešto izmisliti. Onda bi mi dobro došao barem jedan Sesar. Gledam polufinale Zadra i Cedevite. Pullen ostane na deset metara i šutne tricu i pogodi. U trenutku kada prima loptu na deset metara pitam se: 'Pa nije valjda da se neće primaknuti bliže košu...' To je taj talent, ne može se naučiti. S tim se rodiš. Nadam se da će me u trenerskoj karijeri zadesiti barem jedan Sesar. I možda i veći 'problem' nego što je bio Sesar - smije se Josip.
Sesar kaže da je 70 posto trenera s njim krivo radilo. Što je pod tim mislio?
- Nekog tko gleda košarku na drugačiji način, moraš mu neke stvari dopustiti. Ne podrediti, već dopustiti mu da realizira svoju imaginaciju za dobrobit momčadi. Greg Popovich je za Ginobilija rekao da mu je svaki put na utakmici otkinuo deset godina života. Ne želim sebe uspoređivati s Ginobilijem, ali Popovich mu je dopustio da se izrazi i da dokaže svoj talent.
Zašto nije ostao u NBA ligi?
- U vrijeme rata sam s 13 godina došao iz malog mjesta u Zagreb. Osjećao sam se sigurno, dobro i onda sam trebao otići i jednostavno nisam to napravio. Mogao sam pokupiti pet ljudi sa sobom i otići jer su to bile sjajne financijske ponude. Tu sam se osjećao dobro. U jednom trenutku pričam da ću otići, no kada se treba realizirati, onda kažem: 'Ma, bolje mi je ovdje...'
Nije ga dovoljno zanitrigirala ni financijska strana priče?
- Ma znam da bez novca ne možeš. No, ne mogu pet puta ručati. Vječno je pitanje koliko je čovjeku dosta.
Koliko prati NBA ligu?
- Kroz sezonu uopće ne pratim. Tek zadnjih desetak kola kada se love pozicije za doigravanje. Svi pričaju o Jamesu Hardenu, milijun koševa, tripple-doubleova... Dođe ozbiljna utakmica doigravanja, on ispadne... Gledao sam protiv Golden Statea gdje on šutne 30-40 lopti na utakmici. Mogu razumjeti ako su to izrađeni šutevi ili kada sve stane. Ali, ako cijelu utakmicu igra tako da 80 posto napada šutira preko jednog ili dva čovjeka, ja to ne mogu gledati. Taktički je puno zanimljivije gledati europsku košarku. Tamo treneri imaju puno veći utjecaj na igru nego u NBA ligi. Naravno, neću kazati da to ne valja, to je sam vrh košarke.
Odlično se Sesar snalazi u ulozi stručnog komentatora.
- Tako kažu. Odgovara mi taj posao. Svakako sve te utakmice gledam i ne moram se previše ni pripremati jer poznajem sve igrače i trenere ABA lige. Važno je da te razumiju ljudi koji površno prate košarku. Puno mi pomaže i Stanko Ružić.
Ako ne uspije kao trener, može raditi kao komentator.
- Da pokrenem svoju televiziju - smije se. - Bilo je i o tome priča. Htjeli su da to profesionalno radim. No, ostat ću u trenerskom poslu.
Kako to da je sin mostarskog Jordana odlučio igrati nogomet.
- David je zaluđen nogometom. Čak sam mu govorio da ide na rukomet ili odbojku. Dođe doma i na youtube gleda utakmice hrvatske reprezentacije. Jedno vrijeme mu je idol bio Gareth Bale, pa Sergio Ramos. Sada igra defenzivnog veznog, pa traži novog idola. No, najvažnije mi je da bude pristojno dijete, da se okrene školi i da je sretan u tome. Čak ne znam bih li volio da bude profesionalni sportaš.
Pa i nogometni gen David je pokupio od oca koji je također bio talentiran.
- Nogomet mi je uvijek bio prvi sport. Možda sam u nogometu čak bolji nego u košarci. S desetak godina sam mislio da ću igrati nogomet. Iz Veleža su me zvali na selekciju, no nisam otišao jer je u to vrijeme Jugoplastika bila europski prvak. U to doba Dražen Petrović mi je bio idol, pa se pojavio Toni Kukoč... I onda su moji prijatelji otišli u košarku. I ja s njima.
Umalo je otišao igrati u Bosnu?
- Sreća da nisam jer je krenuo taj nesretni rat. U Zagreb sam došao da igram u Ciboni. Igrom slučaja sam završio u Zagrebu. No, nogomet mi je uvijek bio prva opcija. I danas igram nogomet barem jednom tjedno.
Kćerka Lorena Marija (13) s Mladosti je nedavno postala odbojkašaka prvakinja Hrvatske.
- Prvi kontakt je imala kada ju je supruga Martina vodila na treninge. U Rovinju su osvojile naslov. Jako je zadovoljna. Prve godine sam je morao voziti na treninge. Nekad mi se nije dalo, pa sam je ponekad uspio odgovoriti. Sada više nema šanse. I mene je privukla odbojka tako da igram s veteranima Mladosti. Ali za klince mi je najvažnije da se oboje izgrade u kvalitetne i karakterne ljude - zaključio je Sesar.
Veliki talent ali sindrom Bake Sliškovića. Za postati od velikog talenta i veliki igrač potreban je i veliki rad, a to je naravno izostalo.