Ante Šimleša danas je jedan od cjenjenijih zagrebačkih trenera u preponskom jahanju. Bio je sjajan jahač, višestruki prvak Hrvatske, jedno vrijeme obnašao je dužnost direktora zagrebačkog Hipodroma. Nastupao je na europskim i svjetskim prvenstvima, bio korak do plasmana na Olimpijske igre u Atlanti 1996. i Sydneyu 2000. godine. Osnivač je kluba Sveti Juraj, a izgradio je i skakalište u Maloj Mlaki na kojem se održavaju brojni turniri.
Kako ste se zaljubili u konjički sport?
– Rodom sam iz Sinja, a tamo je konjički sport popularan zbog Alke. Igrao sam rekreativno nogomet i košarku, ali zanimalo me samo preponsko jahanje. Srednju školu upisao sam u Križevcima. Tamošnji klub u to vrijeme imao je najbolje konje, a imali su i srednju veterinarsku školu koju sam upisao. Bilo mi je u početku teško. Sam, daleko od obitelji, nikoga nisam poznavao. U đačkom domu bilo nas je desetak u sobi. Kada sam upisao treći razred srednje škole, preselio sam se u stan i bio sam cimer Branku Zorku, u to vrijeme sjajnom atletičaru. On je preko oglasa tražio cimera, javio sam se i brzo smo se dogovorili. Obojica smo bili fanatici sporta, on trčanja, ja konjičkog sporta.
U Križevcima ste počeli trenirati i onda ste se preseliti u Zagreb?
– Da, postao sam član Konjičkog društva Zagreb, jedinog kluba koji je u to vrijeme postojao na zagrebačkom Hipodromu. Počeo sam sve više nastupati, ostvarivati sve bolje rezultate i to je bilo jedno divno razdoblje mog života. Konkurencija jahača nije bila tako velika kao danas, nije postojalo tako puno klubova kao danas niti je bilo tako puno skakališta kao danas. Sva ta skakališta nastala su s pojavom privatnika koji su počeli ulagati u konjički sport. Mislim da je danas puno bolja situacija s konjičkim sportom nego u moje vrijeme - zaključio je Šimleša.
