Na spomen Hrvatske nogometne lige i njezinih kultnih likova, mnogima bi na pamet pao Bojan Vručina (34). Riječ je o bivšem igraču Slaven Belupa koji je u HNL-u skupio točno 150 nastupa i koji je svojedobno bio strah i trepet za vratare čije je mreže tresao 45 puta.
Vručina je napravio i inozemnu karijeru, od kojih mu je kruna nastup za Duisburg, koji je tada igrao u najvišem rangu njemačkog nogometa. Između ostalog, svoj kruh je zarađivao i u Jordanu, pa je stoga u ovom trenutku bio idealan sugovornik koji nam je približio sljedećeg protivnika hrvatske nogometne reprezentacije. Za početak se prisjetio kako je uopće otišao na Bliski istok.
Stadioni su dobri
– Bilo je to u ljeto prošle godine, istekao mi je ugovor s Rudarom iz Velenja i čekao sam neku ponudu. Supruga je baš rodila trećeg sina i pojavila se opcija odlaska u Jordan, u Shabab Al Ordon, pa sam prihvatio novi izazov – kaže Vručina pa nastavlja:
– Iskreno, nije to baš neka visoka razina nogometa, igra se divlje, bez taktike. No tu sam ponudu prihvatio najviše iz financijskih razloga i s te strane mogu reći da je to bio pun pogodak.
Kakvi su stadioni i posjećenost?
– Tu se održavalo Svjetsko prvenstvo za žene U-17 pa su stadioni u dobrom stanju. Većina klubova, čak tri četvrtine lige, igra na dva stadiona u glavnom gradu Ammanu. Tri najbolja jordanska kluba imaju navijače, na njihovim utakmicama stadioni su puni i dobra je atmosfera, dok nas ostale baš i nisu pratili navijači, na utakmicama bi bili samo članovi kluba. Klubovi uglavnom treniraju u kampovima s umjetnom travom, dok se utakmice igraju na terenima s normalnom travom.
Jesu li vam visoke temperature stvarale problem?
– Uh, toga sam se bojao kad sam dolazio onamo. Mislio sam da će biti izuzetno teško, ali na kraju to nije bilo tako. Neke utakmice igrale su se i na +43, ali nema tamo vlage u zraku pa se može bez problema igrati. Čak sam se i iznenadio jer sam “letio” terenom. S druge strane, zimi smo igrali s rukavicama i u dugima majicama, znale su tada temperature padati i do ništice. Čak je i snijeg jednom padao, što je tamo rijetkost, a koliko sam uspio doznati, to se događa otprilike svake četiri godine. Ondje zima traje samo nekoliko tjedana, krene u studenome, a već sredinom prosinca počne rasti trava i dolazi proljeće.
Kako vam se svidjelo u Jordanu općenito?
– Bilo je zanimljivo, drukčije. Amman je golemi grad s oko četiri milijuna stanovnika i zaista je lijep za život. Kad je sigurnost u pitanju, tu nema nikakvih problema, oni su pod nadzorom Amerike. Uglavnom, sve je bilo dobro, no problem su velike gužve, katkada vam treba i do tri sata da stignete s jednog na drugi kraj grada. Što se prometa tiče, imaju oni i semafore i sve, ali se dosta snalaze i rukama, pokazuju jedni drugima tko ima prednost. Katkada se toliko naguraju da od tri traka naprave šest, govori nam o svojim iskustvima Bojan.
Vručina je obiteljski čovjek pa baš i nije previše izlazio, iako nam je otkrio neke čari Jordana.
– U Ammanu je noćni život bogat i dobar, ali mogu vam reći da je prilično skupo. Primjerice, želite li u kafiću popiti pivo, teško ćete ga naći za manje od deset eura.
Okrenuli smo se malo i nadolazećoj prijateljskoj utakmici u kojoj se Hrvatska i Jordan prvi put susreću u povijesti.
Ne mogu nas iznenaditi
– Za njih je ovo sigurno velika, možda i najveća utakmica u povijesti. Znam da su jednom igrali s Danskom, ali ovo je viša razina. U Jordanu cijene hrvatske nogometaše, znali su me ispitivati o njima, posebice o Modriću. A imao sam im što pričati o njima s obzirom na to da su ovi dečki koji su osvojili srebro na Svjetskom prvenstvu moja generacija, s njima sam nekoć igrao u mladoj reprezentaciji, a imao sam i jedan poziv u A vrstu pod Slavenom Bilićem.
Što vatreni mogu očekivati od Jordana?
– Kao što sam rekao, nemaju oni kvalitetu, ne mogu nas iznenaditi. Stajat će čvrsto u bloku i čekati eventualnu kontru. U Jordanu su svi igrači prilično brzi i čvrsti u duelima, time žele nadoknaditi manjak kvalitete.
Vručina još uvijek nije odlučio o kraju karijere, od ove sezone nastupa za SV Wildon koji se natječe u četvrtom razredu austrijskog nogometa.
– Imam dva treninga tjedno i utakmicu, tako da sam često kod kuće. Zasad još igram, ali tijelo mi govori da bi uskoro mogao biti kraj igračke karijere. No ne mislim se maknuti od nogometa, još mi nedostaju dva ispita do dobivanja Uefine B licencije i želim se baviti trenerskim poslom. Već sad radim s djecom dobi do 12 godina u Ludbregu, zaključio je Vručina.
>> Pogledajte i potez kojim Modrić izluđuje protivnike
