U Ljubljani se tijekom dana nije osjetio nogomet, iako je njihova Olimpija u susjednim Domžalama (1:1) igrala utakmicu za naslov prvaka, no slovenska prijestolnica zato je sinoć gorjela!
Jučer nešto ranije u Domžalama su navijači Olimpije okupirali prilaze stadionu, visili iz automobila, trubili, palili baklje... I na stadionu je bilo puno više zelenih, nego domaćih žutih.
No, sve je bilo mirno, zajedno su redu stajali oni s imenima domaćih igrača, pa i Senijada Ibričića, njih petero došlo je zbog Darija Melnjaka. Kad se na travnjaku pojavio Igor Bišćan, tribine su skandirale njegovo ime, orilo se:’Igor Bišćan, Igor Bišćan...!
Sve se zakompliciralo
Olimpiji je bod bio dovoljan, bez obzira na pobjedu Maribora nad Goricom s 2:0, a Domžale su bile sigurne, treće. Bišćan je odlučio ne srljati. No, onda se sve zakompliciralo, Domžale su zabile u 67. minuti i eto drame. Bišćan je baš krenuo mijenjati, osvježavati ekipu.
- Vidio sam da padamo i da ćemo prije primiti gol nego ga zabiti, no nisam stigao napraviti sve planirano. Naravno da je bio šok – kazao je Bišćan koji je nastavio bacati karte na napad i to mu se isplatilo.
U 79. je sudac Damir Skomina, nakon malo nećkanja i konzultacije s dodatnim sucem, pokazao na jedanaesterac za Olimpiju i gosti su stigli do izjednačenja, a domaći se opako naljutili na suce. I prije nego će isteći 90. minuta Skomina je prekinuo utakmicu.
Navijači na zapadnoj tribini odlučili su se spustiti do ruba igrališta ne bi li utrčali na travnjak kada bude kraj, a sudac nije želio da se igra u takvim uvjetima. I puno je vremena prošlo dok se navijači, na nagovor igrača Olimpije, nisu povukli. Kako bilo, utakmica je trajala više od dva sata, a kad je završena, nastao je stampedo.
Uletjeli su navijači Olimpije na travnjak, igrači obiju momčadi pokušali su pobjeći. Domaći su još i uspjeli, ali ne i slavljenici, novi prvaci Slovenije. Na kraju su došli u svlačionicu samo u donjem rublju, sve su s njih skinuli.
Igor Bišćan je došao pred novinare, počeo govoriti, a onda su igrači Olimpije uletjeli na konferenciju, zalili su i Bišćana, stolove, mikrofone pivom. Nitko se nije ljutio, a Bišćan je s njim zapjevao, plesao, odradio pravi performans.
Hrvati mogu biti ponosni
- Teško je sada cijelu sezonu sažeti u par rečenica, ali čestitam svima u klubu, ljudima koji su dali sebe za ovaj uspjeh. Pogotovu čestitam svojim igračima, mojim dečkima koji su bili pravi, bili su borci. I rekao sam im prije utakmice, kako god završilo, da sam ponosan na njih, dali su sve što imaju, tako su mi dali povjerenje, a sad sam ja njima dužan do kraja života zbog svega što su dali za mene. I na ovoj utakmici kad je bilo najteže, bili su spremni reagirati, izvući sve iz sebe i okrenuti utakmicu – emotivno je govorio Igor Bišćan.
I da, nakon utakmice u Domžalama, ni Ljubljana više nije bila tiha, sad se tamo vozilo s otvorenim prozorima, s pjesmom, orilo se gradom.
A Hrvati mogu biti ponosni, s Bišćanom su tamo i Ante Tomić i Hrvoje Čale, a igrali su Dario Čanađija, Dino Štiglec, Danijel Miškić, Filip Uremović, na klupi je bio Leon Benko. Na drugoj strani zadovoljni trećim mjestom Domžala i kvalifikacijama za Europsku ligu mogu biti naši Dario Melnjak, Petar Franjić, Marko Alvir.
Bravo za Igora, no minus za Večernji. Ovako zbrčkan, nesuvisli i nepismen članak već dugo nije bi objavljen. Imate li vi urednika? Lektora?