Toga rođendanskoga jutra, u srijedu 4. svibnja 2005. godine, Igor Bišćan probudio se u Liverpoolu kao novopečeni 27-godišnjak i mamurni, ali ozareni – finalist Lige prvaka. Naime, večer ranije Igor je na zaglušujućem Anfieldu prezentirao dojmljivih devedeset minuta u uzvratnom dvoboju polufinala u kojemu su Redsi pogotkom Španjolca Luisa Garcije svladali moćni Mourinhov Chelsea s 1:0. Taj rođendanski poklon Igoru je zvučao gotovo nestvarno: "Igrat ću finale Lige prvaka!"
Nepravda u Istanbulu
Nažalost, iako je Igor Bišćan toga nezaboravnoga proljeća odigrao svih šest eliminacijskih utakmica za Liverpool (po dvije s Bayerom, Juventusom i Chelseajem), u epskom istanbulskom finalu Lige prvaka doživio je najveću nepravdu igračke karijere: njegov proračunati trener Rafa Benitez učinio ga je samo promatračem na klupi Redsa u sudaru s Milanom, u kojemu je Liverpool napravio spektakularan preokret i slavio na jedanaesterce. Pa eto, Igorova sreća zbog europske titule nije bila potpuna. Usput, na istoj utakmici, u trenirci Milana, ali na tribinama, bio je nazočan i Igorov današnji šef, član Dinamove uprave Dario Šimić.
Namjeran je i prigodničarski ovaj blic-izlet u bogati spomenar u Bišćanove igračke karijere, kako bismo – eto baš na njegov 45. rođendan – evocirali kakvu to veličinu Dinamo danas ima na svojoj klupi.
Da, Igor Bišćan prvo je Dinamovo dijete i Zagrepčanin koji je kao igrač u samostalnoj Hrvatskoj postao europskim prvakom. Punokrvni dinamovac od malih nogu, dečko iz Dugava, Igor Bišćan, bio je i prvi hrvatski nogometaš koji je zaigrao za jedan od najtrofejnijih i najvećih europskih klubova, Liverpool. Iz Maksimira izravno na Anfield, to do dana današnjeg još nitko nije ponovio!
U jednom rođendanskom intervjuu iz 2011. godine Bišćan je ispričao kako mu je ljubav prema Dinamu usadila majka.
– Moja mama Ružica jedna je od najvećih navijačica Dinama! Ona je čekala da se upale reflektori, otrčala bi na stadion kod legendarnog oružara Nikole Markovića, zadužila bi Dinamovu zastavu i s njom sjela na istok, ispod reklama. Nije propuštala ni jednu utakmicu. Tu ljubav prema Dinamu prenijela je na nas djecu. Učila nas je napamet sastave Dinama – ispričao je tada Igor.
Na jednoj dugavskoj web-stranici svojedobno je bio objavljen ovaj štiklec:
"Poznati hrvatski nogometaš, a sadašnji nogometni trener Igor Bišćan jedno je od prepoznatljivijih lica Dugava. Zanimljivo je da je Bišćan pomogao obnoviti kultni Dinamov grb u Dugavama, gdje se 2005. godine pojavila Dinamova momčad zajedno s više od 2000 navijača."
Igor Bišćan s Dinamom je kao igrač tukao Porto i Ajax u Ligi prvaka, odigrao 0:0 s Manchester Unitedom na Old Traffordu... Na svojemu prvom vrhuncu u Dinamu, početkom milenija, bio je europski hit-nogometaš, jedan od najtraženijih mladih obrambenih igrača, nešto poput danas Josipa Šutala ili nedavno Joška Gvardiola.
Igor Bišćan učio je kao igrač prve momčadi od trojice Dinamovih legendi, Kranjčara, Zajeca i Vlaka, a kao dinamovcu najveću sreću donijele su mu četiri utakmice s Hajdukom: u njegovu debiju za Dinamo (18. veljače 1998.) plavi su u Maksimiru slavili 2:0, u njegovoj oproštajki (3. prosinca 2000.) Dinamo je pobijedio bijele 3:2 pogotkom Gondžića u zadnjoj minuti, u srpnju 2010. godine njegov je pogodak protiv Hajduka u Zagrebu Dinamu donio Superkup (1:0), a prošloga tjedna bod na Poljudu (0:0) osigurao je treneru Igoru naslov prvaka.
Zapaprio u finalu
Igor Bišćan kao trener rođeni je pobjednik koji je u sva tri svoja kluba, Rudešu, Olimpiji i Rijeci, ostavio trofejni trag. Dapače, posljednji finale koji je Dinamo izgubio, u Puli 2019. godine u Hrvatskom kupu, režirao je upravo Igor Bišćan, tada trener Rijeke. Ni jedan Dinamov trener prije Bišćana nije tako zapaprio svome Dinamu.
I na kraju – što poželjeti Igoru Bišćanu za 45. rođendan? Evo, prvo što pada na pamet: spletom različitih okolnosti IB još nikada kao trener nije proslavio dva rođendana u istome klubu pa eto – neka mu se sada posreći tamo gdje za tim najviše žudi, u njegovu Dinamu! Igorove Dugave i mama Ružica bit će najsretniji...
sretno Biščanu i Dinamu, on je zagrepčanec i normalno je da navijao za Dinamo, a mami mu svaka čast jer je znala usmjeriti dijete pravim putem.