Mnogi su možda zaboravili da je Sevilla još 1991. godine kupila od Dinama dvojicu nogometaša: Davora Šukera i Željka Petrovića. Jedan je kasnije postao legenda andaluzijskog kluba, jedan od najvećih koji su ikada za njega nastupali, a drugi, rođeni Nikšićanin Petrović, zadržao se u Sevilli samo jednu sezonu.
No, kako je taj Dinamov "paket" zapravo bio završio u Sevilli? Pojašnjava upravo Željko Petrović, danas 56-godišnjak.
- Tada se znalo da Sevilla prati Davora i da će ga kupiti. Za mene nije bilo tako, sve do utakmice Kupa Uefe Dinamo – Trabzonspor 2:3 (17. rujna 1991., nap. a.) u Klagenfurtu, u kojoj sam postigao dva pogotka. Moj novi klub trebao je biti Fortuna iz Düsseldorfa, te smo Davor i ja zajedno automobilom krenuli put Düsseldorfa, vozio nas je Draženko Prskalo; mene na potpis s Nijemcima, dok je Davor iz Düsseldorfa letio u Sevillu - počinje svoju priču Petrović i nastavlja:
- U jednom danu dogodio se obrat. Davor me nazvao iz Seville, gdje je bio s posrednikom Milivojem Bračunom, i kazao mi: 'Ne potpisuj za Fortunu, Sevilla želi i tebe, dođi prvim avionom!'. I tako sam, umjesto u Njemačkoj, završio u Španjolskoj.
Tamo se bio zatekao u specifičnoj situaciji, bio je jedan od četvorice stranaca.
- Uz mene bili su to Šuker, zatim Čileanac Zamorano i Urugvajac Bengoechea, a pravo nastupa imala su trojica. Tako sam, iako prekobrojan, ipak skupio 11 nastupa u toj sezoni, protiv Burgosa čak i postigao pobjedonosni pogodak. Današnjim mladim generacijama teško je objasniti koliko je ta moja situacija bila nezavidna i koliko je tih 11 nastupa bio uspjeh - prisjeća se Petrović.
Južnoamerički lobi
Trener Seville u to vrijeme bio je Urugvajac Esparrago, a 1992. godine naslijedio ga je slavni Argentinac Bilardo.
- Južnoamerički lobi u Sevillinoj svlačionici bio je toliko jak da je sve činio kako bi nas izgurao. U prvoj sezoni čak i Davora Šukera, ali kasnije, kada je počeo zabijati kao na traci i gaziti sve pred sobom, više mu nisu mogli ništa. Šuker je bio čudo od igrača, premda ne mogu biti objektivan jer je on meni poput brata; Davor nije bio pojava za Instagram kao Cristiano Ronaldo, a zabijao je na sve moguće načine, iz svih pozicija. Znate ono, kada ste u takvoj poziciji da ne biste ni pomislili da se iz nje može šutirati, nitko ne bi osim - Šukera. Šuker je bio nogometni genij - naglašava Petrović.
Željko je u Sevilli tri mjeseca bio suigrač još jednog genijalca, Diega Maradone.
- U to vrijeme pripremao sam se na odlazak iz Seville, iako me Davor odgovarao od tog nauma: 'Budalo, nemoj se predavati! Trči, radi, trudi se...!, ali ja sam znao da za mene u Sevilli više nema mjesta. I odlučio sam prijeći u nizozemski Den Bosch, gdje mi je otac radio od 1970. godine. A Maradona? Znate li da sam upravo ja bio Sevillina desetka prije njega? Kad sam čuo da dolazi, prepustio sam mu svoj dres. Mnogo godina kasnije susreli smo se u Dubaiju i prisjetio se te situacije. Tada mi je u šali kazao: 'Evo najpametnijega igrača s kojim sam igrao'.
Kakav je Maradona bio izbliza?
- Ma fenomenalan! Davor i on zaista su se u Sevilli bili sprijateljili, a dok sam još bio u Sevilli, znali smo zajedno otići na kavu. Iako je to u startu bilo osuđeno na propast. Potajice smo znali ući u kafić, ali to se začas bilo pročulo, pa se ispred kafića skupilo par tisuća ljudi. Umjesto 15 minuta vožnje do kampa, s Maradonom smo se bili prisiljeni voziti sat vremena. Diego je bio drag i normalan momak, ali nije imao normalan život. A kakav je bio igrač? Uh, kad se sjetim kakav je šut imao iz koljena, kako je, gdje god je bio, sam rješavao utakmice. Zato je najveći svih vremena - kategorički tvrdi Petrović.
Postavili visoke standarde
Gledali ste prvu utakmicu Sevilla – Dinamo? Što to Dinamu nedostaje u odnosu na neka prošla vremena?
- Dinamo nas je sve naviknuo na visoke domete, postavio je jako visoke standarde, ali ne može stalno držati istu razinu. Da se razumijemo: Dinamo je i danas dobar, samo možda nema onu moć koju je imao prije koju godinu. Vidim da mnogi zamjeraju kako nisu pogodili s pojačanjima. Pa ne možeš svaki put pogoditi, i ne možeš stalno stvoriti Ćorluku, Eduarda... To što su Hajduk i Osijek ojačali dobra je stvar za hrvatski nogomet, pa i za Dinamo, jer ih tjera da budu bolji. Dinamo sada mora pronaći dva vrhunska mlada igrača koji će, uz postojeći kadar, još više napredovati - ističe Petrović.
Posebno se osvrnuo na jednoga igrača.
- Žao mi je što Bruno Petković nije iskazao sav svoj potencijal i što je tako stagnirao. A kada sam ga vidio tako visokog, moćnog, s takvom tehnikom, mislio sam da će u veliki klub. Uz to, Bruno je prava faca, izvrstan momak, omiljen u društvu - zaključio je Željko Petrović, koji je upravo završio epizodu u Iraku gdje je bio izbornik reprezentacije.
>> Pogledajte i konferenciju za medije Željka Kopića
Igračina!