GEOMETRIJA Hrvatska visašica kaže kako joj je motivacija u donjem dijelu sinusoide

Blanka: Sve je kao mora, više nemam motiv

09.03.2009.
u 21:05

Blanka Vlašić navikla je na dočeke na splitskom aerodromu. Ovaj jučerašnji bio je drugačiji od prethodnih, Blanka se nije vratila s pobjedom ili novom medaljom oko vrata. No nije izgledala previše utučena. Oči je, doduše, skrila velikim sunčanim naočalama, no na usnama bi tu i tamo zatitrao i koji osmijeh.

Otac bez objašnjenja

– Trebali ste me vidjeti jučer, neću ni pričati što je sve bilo! I sada mi se ponekad učini da je sve to samo ružan san iz kojeg ću se uskoro probuditi – na početku je kazala Blanka.

Za objasniti neuspjeh na dvoranskom SP-u u Torinu potreban je, kaže Blanka, poveći elaborat. No, ipak je načela tu temu.

– Istina je da nisam motivirana kao protekle dvije godine, ali takav je sport, jedino je promjena stalna, a moja motivacija je u donjem dijelu sinusoide – geometrijskim rječnikom objašnjavala je Blanka.

Jasno joj je da su i porazi sastavni dio sporta.

– Moram se pomiriti s time da se i meni, kao i svakom sportašu, može dogoditi poneki loš dan ili propust. Ipak, za sada ne nalazim utjehu u tome. Nisam ništa manje tužna nego što sam bila jučer, svi koji tako misle varaju se – kazala je Blanka.

Nije željela više govoriti.

– Napisat ću više uskoro na svome blogu – zaključila je.

Znatno rječitiji bio je njezin otac i trener Joško Vlašić.

– Dosad sam za sve imao objašnjenje, no moram priznati da sam u Torinu u prvi tren ostao zatečen. Stvar je u tome da je Blanka perfekcionist. Stalno želi biti bolja i najbolja, jedino ona nije uvijek sretna, iako svi oko nje jesu, troši previše energije na to. Smeta mi što moja kći tako živi, to ponekad na nju djeluje destruktivno – kaže Joško.

Svi ponekad gube

Objašnjavao je Blanki da svi ponekad gube.

– Ni velika Janica nije uvijek pobjeđivala, znala bi izletjeti, Federer također gubi... Vjerojatno je razmišljala i o Pekingu, i to joj se vratilo kao bumerang. Mora si poneki poraz oprostiti, a njezinu veličinu dokazuje to što je toliko dugo na samome vrhu – kaže Joško.

Na aerodromu je nisu dočekali majka i mlađa braća, već samo stariji brat Marin.

– Meni je najvažnije da su Blanka i otac sretno sletjeli – rekao je Marin.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije