U utakmici “nakon koje više nema sutra”, košarkaši Cibone nisu uspjeli pobijediti prognoze niti jačeg suparnika. U petoj utakmici finala doigravanja, u takozvanoj majstorici, Cedevita je slavila konačnih 78:75 i tako po četvrti puta uzastopce postala prvakom Hrvatske.
A cedevitašima je to pošlo za rukom zahvaljujući ponajprije omalenom Amerikancu Ryanu Boatrgihtu koji je početkom treće četvrtine imao svoj šou.
- Silno sam želio osvojiti ovaj naslov jer mi je noć prije baka doživjela moždani udar i umrla pa sam ovu pobjedu htio njoj posvetiti. Dugo sam odvojen od obitelji i dao sam sve od sebe da ovo završi na najbolji mogući način - kazao je Boatright (22 koša) koji je početkom treće četvrtine sam zabio prvih 11 koševa i potom asistirao Tomasu na trici za prijelomnih “plus 12” (44:32).
Nesretni Joksimović
U tu napadačku priču uključio se potom Bilan (12 koševa) pa je u 32. bilo naizgled nedostižnih “plus 17” (65:48). Ipak, na kraju je došlo do prave drame jer je Cedevitin trener Mršić krenuo prerano zatvarati utakmicu pa je uveo odveć impresionirane statiste Ljubičića i Vučića što je umalo skupo platio. Jer, raspucao se tada Šakić (dvije trice), jednu tricu ubacio je i Marinelli pa je 35 sekundi Cibona stigla na “minus 4” (69:73). Štoviše, Joksimović je nekako isčeprkao loptu Boatrightu, ali je promašio dva šuta iz gužve ispod koša.
S obzirom da su morali raditi brze prekršaje, na crtu slobodnih bacanja stali su Bilan i Boatright i obojica su bili precizni za kraj koji je mogao biti puno mirniji.
- Preuranili smo sa slavljem pa je bilo teško gledati posljednju minutu. No, kakva nam je bila sezona, što smo sve prošli, odlično je i završila. Svi su očekivali da ćemo do naslova jednostavno, no nije bilo tako, pa je ova pobjeda tim slađa - ustvrdio je predsjednik Cedevite Mladen Veber na kojeg se nadovezao i trener Veljko Mršić:
- Priznajem, to je bila moja pogreška, no htio sam da naši mladi igrači osjete što znači igrati utakmicu koja odlučuje o naslovu. Drago mi je radi košarke da smo imali okvakvu seriju koja je pobudila veliko zanimanje javnosti, a kada smo došli do zida pokazali smo našu snagu, bez obzira na veliki broj ozlijeđenih.
Nakon napete završnice odahnuo je i glavni sponzor Cedevite Emil Tedeschi kojeg smo pitali da li je možda malo ljubomoran na Cibonu u navijačkom dijelu priče. Jer, upravo su navijači cibose vratili u utakmicu, nisu ih prestajali bodriti niti kada je sve izgledalo izgubljeno.
- Ne mogu ja biti ljubomoran na Cibonu, kada je ona simbol Zagreba, a to je moj grad. Istina, bio sam veliki navijač Jugoplastike, jer sam rodom s Korčule, no kako sam sa 10 godina doselio u Zagreb, ja sam stalno dolazio na Cibonine utakmice. Ja poštujem Cibonu i mogu vam reći da smo imali ponudu od gradonačelnika i njegovih suradnika, prije mjesec i pol dana, da preuzmemo Cibonu, da radimo i spajanje. Mi smo to pristojno odbili, jer smo rekli da u Zagrebu ima prostora za dva velika kluba i da više vrijedi rivalitet nego da mi budemo oni koji će potapati Cibonu i oni koji će doživjeti da sportski Zagreb misli da smo oni koji gase Cibonu.
Gledatelji izvor energije
Ako je Cedevita takvu ponudu već odbila, za nadati se je da će gradski oci pronaći drugo rješenje jer doista je ovo klub koji je u stanju privući izbirljive Zagrepčane. Doduše, ima nešto i u onome što nam je rekao Filip Krušlin, prošle sezone cibonaš, a sada cedevitaš:
- Da smo mi poveli sa 2-0 pola ovih ljudi ne bi došlo. Takva vam je zagrebačka publika.
No, ta je publika bila izvor energije za srčane cibose kojima se za ovu sezonu možemo samo nakloniti. Primjerice, i sinoć, najbolji cibos Luka Žorić (17 koševa) igrao je s ozlijeđenim listom. Žora je u ovoj polusezoni i finalnoj seriji dao klubu puno više no što je on njemu jer je pristao da ga Cibona isplati tek nakon sezone.
- Žorić je pokazao da je igrač velikog srca i to što je on nama dao jest nezamjenjivo. Hvala svim mojim igračima što su cijelo vrijeme bili pravi profesionalci, istinski borci, i ja im nemam što zamjeriti. Presudila je pojedinačna kvaliteta igrača poput Boatrighta, no radujeme što nismo odustajali pa smo čak imali i priliku da uđemo u ludu završnicu - naznačio je Cibonin trener Damir Mulaomerović.
Ludu seriju prokomentirao je pak Cedevitin kapetan Bilan kojem je ovo bio osmi uzastopni trofej (četiri prvenstva, četiri kupa) u majici momčadi s Velesajma.
- Cibona nas je ovaj put stvarno dovela pred zid, no na koncu smo ipak pokazali tko je bolji. Već ujutro na dan utakmice emocije su bile jake jer je ovo bila posebna utakmica, a kako smo ju i dobili ona je u vrhu po slatkoći svih ovih pobjeda nad Cibonom svih ovih godina borbe za trofeje.
sumrak hrvatske košarke,nema se razloga za slavlje.dok god utakmice za hrvatskog prvaka odlucuju igraci-anonimni stranci.sramota za klubove i trenere.amen.