Prelazak Ivana Rakitića iz Seville u Barcelonu nastavak je transfera hrvatskih nogometaša u europske vrhunske klubove. U ljeto 1991. godine dva su maksimirska dragulja dogovorila prve zvučne i silno bogate transfere – Zvonimir Boban otišao je iz Dinama u Milan, dok se Robert Prosinečki iz Crvene zvezde, s kojom je postao europski prvak, preselio u madridski Real!
U sjeni tih transfera, istih je lipanjskih dana i Alen Bokšić napustio Hajduk i otišao u Francusku, u Marseille, koji ga je odmah proslijedio na posudbu u Cannes. Ali, već nakon prve sezone Bokšić je vraćen i u sezoni 1992./1993. bio je jedan od najznačajnijih igrača u Marseilleovu osvajanju Europe, u prvom izdanju Lige prvaka! U münchenskom finalu, Marseille je svladao Milan 1:0, Bokšić je igrao, a Boban je s tribina gledao oproštajnu utakmicu velikog Marca van Bastena.
Bobanova prilagodljivost
Velik je broj naših reprezentativaca koji su vrhunac karijere ostvarili u najvećim klubovima, neki su čak odjenuli dresove i dva vrhunska kluba. Primjerice, Robert Prosinečki igrao je i za Real i za Barcelonu, Dario Šimić za Inter i Milan, Robert Jarni za Real i Juventus, Davor Šuker za Real i Arsenal, Alen Bokšić za Marseille i Juventus. Spomenimo da je za Barcelonu potpisao i Alen Halilović, koji će najprije igrati za B momčad, baš kao što je sredinom 90-ih, ali bez onog koraka na višu stepenicu, igrao i Goran Vučević...
Sve je to dokaz silne nadarenosti hrvatskih nogometaša, ali i prilagodljivosti na znatno višu razinu igranja. Izvanserijski hrvatski talenti lako su prihvaćali zahtjevnije obveze i brzo su iskazali svu raskoš te nadarenosti, sjajno ukomponiranu s disciplinom i naglašenom taktičkom odgovornošću u igri. Možda je najbolji primjer za to Zvonimir Boban, koji je iz Dinama otišao u Milan kao lepršavi tehničar, ali je najveću slavu stekao i najbolje igre u Capellovu Milanu dao na "rudarskom" mjestu zadnjeg veznog! No, ta defenzivno zahtjevnija uloga nije spriječila plemenitog veznjaka Bobana da se prometne u Milanova organizatora igre, u nogometaša kakvi su danas, primjerice, Pirlo i Gerrard. Nešto je slično od Rakitića pokušao napraviti i Niko Kovač na SP-u u Brazilu, no bio je to apsolutno promašen i neuspješan eksperiment...
Važno i za reprezentaciju
Igranje naših nogometaša u velikim klubovima važno je za hrvatsku reprezentaciju! Na poziv izbornika, naši su nogometaši dolazili obogaćeni nemjerljivim iskustvom igranja na najvišoj razini, nadajmo se da će tako biti i ubuduće. Jer, to je svakako jedan od preduvjeta dobrih budućih rezultata naše nacionalne vrste.
>> Rakitić nije jedini, pogledajte tko je sve od Hrvata igrao za velike klubove
To znači da je Magath bio krivu kada igrao Raikitića na defenzivnoj vezi kao i svi treneri Seville? Je uopće pratite nogomet ili pišete iz glave?