Došao je na dvije godine, a ostao u Hrvatskoj 18 godina. I još je tu,
na našu veliku radost. Dimitar Bobev, kojega sad već mnogi zovu kovačem
odličja, rođen je 6. siječnja 1958. godine u Samakovu, nedaleko od
Sofije, u Bugarskoj. S osam godina počeo je plivati (prsno), no kad je
shvatio da kao plivač neće postići velike rezultate, godine 1981.
odlučio se za trenerski poziv i ubrzo dogurao do trenera bugarske
plivačke reprezentacije. No, kako nije bio zadovoljan odnosima u
savezu, godine 1990. prihvatio je poziv riječkog Primorja i preselio se
na Kvarner.
Jeste li ikad požalili što ste došli u Hrvatsku?
- Ne, nikad. U Rijeci su me odlično primili i zato sam i ostao dulje
nego što sam planirao. Odgovara mi ambijent primorskoga grada, pa mi je
lijepo i u Dubrovniku, gdje sam od 1. rujna ove godine.
Kažu da ste dan prije početka EP-a u Rijeci otišli u ribolov. Je li to
strast ili način opuštanja?
- Imam malu barku od četiri i pol metara, pa u slobodno vrijeme rado
odlazim na more. No, ovaj put otišao sam da se malo smirim. Bio sam
jako napet, puno je toga bilo na kocki.
Jeste li očekivali da će vaša štićenica Sanja Jovanović, za kojom ste
pošli i u Dubrovnik, u Rijeci osvojiti dvije zlatne medalje, uz
svjetski i europski rekord?
- Očekivao sam da će postići rezultate koje je postigla, ali nisam
mogao znati hoće li to biti dovoljno za zlatnu medalju. Jer to puno
ovisi i o tome kako će plivati suparnice. Osim Sanje, na 100 metara
leđno i Zubkova je plivala brže od europskog rekorda. To se moglo i
očekivati, ove je godine prvenstvo u Rijeci bilo špica sezone i svi su
došli maksimalno pripremljeni. Nije bilo kalkuliranja kao u prethodne
dvije godine kad su se izmjenjivala natjecanja u malom i velikom
bazenu. Sada su se svi pripremali za mali bazen i Rijeku, jer je
sljedeće veliko natjecanje u velikom bazenu tek na SP-u u Rimu.
Nakon OI u Pekingu Sanja je izjavila da se najbolje plivačice očito
dopingiraju. Netko bi sad i nju mogao optužiti za doping?
- Nisam čuo da je to Sanja rekla. A ako je i rekla nešto slično, ta je
izjava očito izvađena iz konteksta. Dopinga ima tamo gdje se pronađe.
Svi ostali su nevini. A što se naših plivača, pa i Sanje tiče, mi
nemamo ni novca ni laboratorija koji bi nam takvo što omogućio. Drago
mi je da je i Strahija skinuo sve sumnje sa sebe jer smo od početka
znali da ništa nije uzimao.
- A koliko pomažu svi ti plivački kostimi koji se u posljednje vrijeme
lansiraju?
- Kostimi očito utječu na rezultat. No, ako plivač nije spreman ni
kostim mu ne može pomoći. Ipak, sve to treba regulirati i zato je
prijedlog europskih trenera da se mogu koristiti samo oni kostimi koji
su dostupni svima najmanje godinu dana prije početka nekog velikog
natjecanja.
- Vjerojatno ima trenutaka kada se Sanji i ne da raditi. Kako je
motivirate?
- Kad dođe u krizu, razgovaramo, ali to se rijetko događa. Sanja je
velika profesionalka i spremna je na velika odricanja. Bilo joj je
teško nakon neuspjeha u Pekingu, malo je izgubila na samopouzdanju, ali
nakon toga odlučila je krenuti dalje i dati maksimum. Već 15 mjeseci
radi gotovo bez prekida, nastupila je na pet velikih natjecanja, a u
Rijeci je bila i pod posebnim pritiskom zbog domaće publike. To govori
da je sazrela, iako je još mlada.
- Nakon svega, za plivačke škole čeka se u redovima.
- Drago mi je da je tako. To pokazuje da se u plivanju u proteklih 15
godina dobro radilo.
DIMITAR BOBEV Trener dvostruke prvakinje prije svega vjeruje u rad
