Startna pobjeda protiv Crne Gore očekivano je dodatno podigla zanimanje navijača za utakmice hrvatske reprezentacije na Europskom rukometnom prvenstvu, a subota u Grazu bila je idealna prilika navijačima za spojiti dva ili čak tri užitka: obilazak predivnog štajerskog grada, obaviti šoping i pogledati dvoboj s Bjelorusijom.
U središtu grada navijači iz Međimurja spojili su se s polaznicima škole NK Trnovčica te se zajedno i slikali, otpjevali i koju navijačku. A nije još ni podne odzvonilo!
- Doveli smo klince na turnir, a poveli smo i veteransku ekipu, pa će oni koji ulove vremena otići i na rukomet – rekao nam je trener Ivica Šendulović dok su klinci među kojima je bio i rođak našeg proslavljenog nogometnog reprezentativca Nikole Jerkana nabrajali najdraže nogometaše, ali i rukometaše...
- Cindrić, Cindrić! Duvnjaaak! A od nogometaša Messi i Brekalo, moj rođak – rekao nam je najglasniji. – Brekalo je bolji sad od Messija!
Pred dvoranom u Grazu navijači su se počeli okupljati već dva sata ranije. Razvili su zastave i pjevali, a Hrvatsku je sa sinom došao podržati i bivši izbornik, legendarni kapetan Slavko Goluža, sada trener Tatrana iz Prešova.
U velikom holu dvorane uočili smo obitelj s dresovima na kojima je pisalo prezime našeg novog reprezentativca, krila Vlade Matanovića.
- Ja sam otac, a tu su sestra, mama, tetka, šogor i bratić. Još će nas doći desetak! Iz Rijeke smo, ali inače smo Slavonci od Vinkovaca. Ja sam iz sela Antin, a supruga je iz Slakovaca - otkrio nam je Željko koji je ponosan na debitantski nastup sina Vlade protiv Crne Gore.
- Prvo mu je Europsko prvenstvo, zabio je lijepi gol.Odigrao je lijepih deset minuta. Namjeravamo i dalje dolaziti. Ići ćemo za njim najvjerojatnije kad i reprezentacija krene dalje. Gdje nas visim? Pa ne smijem reći među četiri najbolje, ali kad bi Hrvatska došla do polufinala, onda je sve moguće. Kako će odigrati, nemoguće je predvidjeti, ali bez problema naši dečki mogu igrati u svim fazama.
Vlado je sanjao igrati za reprezentaciju...
- To mu je bio oduvijek velik motiv u radu, a sve je radom izborio. Ja sam se borio s puškom za Hrvatsku, a on sada s loptom. Volimo našu zemlju previše i prelijepa nam je! – kaže Željko koji je u Lovran došao na rehabilitaciju kad je ranjen te je odlučio ostati s obitelji.
Kada je i gdje je Vlado počeo trenirati?
- Kao dijete u Rijeci. Počeo je s osam godina u RK Kozala, tamo je napravio prve korake i ostao šest godina. Nakon toga je otišao u Buzet, a iz Buzeta u Umag te nakon toga u Velenje. Sad je sve dogovorio s našim prvakom te će od sljedeće sezone igrati za PPD Zagreb.
Tko mu je bio uzor kad se kao klinac razvijao?
- Abalo! A od naših Džomba. Abalo mu je bio fascinantan što se tiče samih pokreta i njegovih kretnji. Ide njegovim stopama, prati svaki potez, kako pucati, gdje pucati, već sada ima širok spektar šuteva!
Ja sam se borio za bolju Hrvatsku puškom, a moja kćerk je morala otići u inozemstvo jer tu nema posla...