BIVŠI IZBORNIK IRANA O HRVATSKOJ NA SP-U

Branko Ivanković: Hrvatska klupa izazov je koji nitko ne odbija

sp_ivankovic.jpg
import
29.06.2006.
u 18:36

Branko Ivanković opet diše punim plućima. Kruna karijere, što samostalno vođenje jedne reprezentacije na najvećoj svjetskoj nogometnoj smotri svakako jest, je iza njega. Naravno da nove izazove, još veće, očekuje u budućnosti.

Da li i s hrvatskom reprezentacijom?
- Godi to što je širok krug ljudi prepoznao moj rad, velika je čast biti i kandidat za hrvatskog izbornika. Nasljednik Kranjčara? Nekorektno bi bilo sad o tome pričati, iako nije sporno da bi to bila, bez obzira na moje inozemne ambicije, ponuda koja se ne odbija - u startu je jasan Branko Ivanković, baš kao što jasno naglašava i bitne odrednice onoga što je ostalo iza nas, nastupa hrvatske reprezentacije u Njemačkoj. 

- Činjenica je da smo imali neugodnu skupinu. Protivnici su nam bili svjetski prvak, prvak Azije i reprezentacija koja je u velikom naletu, koja je u dodatnim kvalifikacijama izbacila Urugvaj, s mnoštvom internacionalnih zvijezda. Ta Australija ima 15 igrača u ligama petice, desetak u jakoj engleskoj ligi. No ipak, hrvatska je objektivna vrijednost daleko veća od plasmana, morali smo više.  
 Zašto nismo?  
- Najdelikatniji dio izborničkog posla je kako momčad dovesti u formu kad je najvažnije. Osobito u reprezentativnom nogometu, kad imate ograničeno vrijeme rada, kad morate u što kraćem vremenu izvući najbolje, osjetiti vizualno tko je u kakvoj psihofizičkoj formi. Testovi nisu uvijek mjerilo. U taktičke pojedinosti ne bih ulazio, no sigurno ne bih u ključnom trenutku mijenjao formaciju. Čim postanete nedosljedni i počnete kalkulirati, rezultat postaje upitan.  

Izbor igrača?  
- Normalno je da su u prednosti oni koji su izborili nastup u Njemačkoj. No, normalno je i logično da se u zadnjih godinu dana puno toga promijeni, da se pojavi netko novi, s dodatnim entuzijazmom i svježinom. To su kod nas morali biti Modrić, Vugrinec i Eduardo. Kod mene je Teymourian bio taj, i postao je najbolji igrač Irana. I najjače reprezentacije došle su s nekim novim igračima. Ribery u Francuskoj na primjer. Ili Podolski u Njemačkoj, koji je u reprezentaciji tek zadnjih šest mjeseci. Lako je sad pričati, no trebali smo svježe krvi, nedostatak snage i moći bio je evidentan.  
Izbornika se krivi i za navodni nered u svlačionici. Procurilo nije previše, no očito je bilo klanova, svađa na rubu (ili preko ruba) fizičkih obračuna. 

- Ako je toga bilo, onda je to sigurno ključni razlog neuspjeha. Ozračje je, bilo u klubu ili u reprezentaciji, apsolutno najvažnije! Mediji su napravili fantastičnu promociju, reprezentacija je imala čudesnu podršku navijača i sjajan servis čelnika saveza, momčad je morala disati kao jedan. Ako nema tolerancije, korektnih međuodnosa, ako se igrači ne mogu mjesec dana žrtvovati za svoj narod, onda nisu za reprezentaciju! A izbornik to mora prepoznati - staloženo je, ali kritički, zaključio Ivanković.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije