Branko Ivanković opet diše punim plućima. Kruna karijere, što
samostalno vođenje jedne reprezentacije na najvećoj svjetskoj
nogometnoj smotri svakako jest, je iza njega. Naravno da nove izazove,
još veće, očekuje u budućnosti.
Da li i s hrvatskom reprezentacijom?
- Godi to što je širok krug ljudi prepoznao moj rad, velika je čast
biti i kandidat za hrvatskog izbornika. Nasljednik Kranjčara?
Nekorektno bi bilo sad o tome pričati, iako nije sporno da bi to bila,
bez obzira na moje inozemne ambicije, ponuda koja se ne odbija - u
startu je jasan Branko Ivanković, baš kao što jasno naglašava i bitne
odrednice onoga što je ostalo iza nas, nastupa hrvatske reprezentacije
u Njemačkoj.
- Činjenica je da smo imali neugodnu skupinu. Protivnici su nam bili
svjetski prvak, prvak Azije i reprezentacija koja je u velikom naletu,
koja je u dodatnim kvalifikacijama izbacila Urugvaj, s mnoštvom
internacionalnih zvijezda. Ta Australija ima 15 igrača u ligama petice,
desetak u jakoj engleskoj ligi. No ipak, hrvatska je objektivna
vrijednost daleko veća od plasmana, morali smo više.
Zašto nismo?
- Najdelikatniji dio izborničkog posla je kako momčad dovesti u formu
kad je najvažnije. Osobito u reprezentativnom nogometu, kad imate
ograničeno vrijeme rada, kad morate u što kraćem vremenu izvući
najbolje, osjetiti vizualno tko je u kakvoj psihofizičkoj formi.
Testovi nisu uvijek mjerilo. U taktičke pojedinosti ne bih ulazio, no
sigurno ne bih u ključnom trenutku mijenjao formaciju. Čim postanete
nedosljedni i počnete kalkulirati, rezultat postaje upitan.
Izbor igrača?
- Normalno je da su u prednosti oni koji su izborili nastup u
Njemačkoj. No, normalno je i logično da se u zadnjih godinu dana puno
toga promijeni, da se pojavi netko novi, s dodatnim entuzijazmom i
svježinom. To su kod nas morali biti Modrić, Vugrinec i Eduardo. Kod
mene je Teymourian bio taj, i postao je najbolji igrač Irana. I najjače
reprezentacije došle su s nekim novim igračima. Ribery u Francuskoj na
primjer. Ili Podolski u Njemačkoj, koji je u reprezentaciji tek zadnjih
šest mjeseci. Lako je sad pričati, no trebali smo svježe krvi,
nedostatak snage i moći bio je evidentan.
Izbornika se krivi i za navodni nered u svlačionici. Procurilo nije
previše, no očito je bilo klanova, svađa na rubu (ili preko ruba)
fizičkih obračuna.
- Ako je toga bilo, onda je to sigurno ključni razlog neuspjeha.
Ozračje je, bilo u klubu ili u reprezentaciji, apsolutno najvažnije!
Mediji su napravili fantastičnu promociju, reprezentacija je imala
čudesnu podršku navijača i sjajan servis čelnika saveza, momčad je
morala disati kao jedan. Ako nema tolerancije, korektnih međuodnosa,
ako se igrači ne mogu mjesec dana žrtvovati za svoj narod, onda nisu za
reprezentaciju! A izbornik to mora prepoznati - staloženo je, ali
kritički, zaključio Ivanković.
BIVŠI IZBORNIK IRANA O HRVATSKOJ NA SP-U
Branko Ivanković: Hrvatska klupa izazov je koji nitko ne odbija
