Neka velika imena svjetskog nogometa osvojila su gotovo sva najveća natjecanja i dobila individualna priznanja koja im garantiraju mjesto u povijesti. No, neki najveći svjetski nogometaši nikada nisu osvojili Ligu prvaka. Jedan od najvećih svakako je Brazilac Ronaldo koji je igrao za neke od najslavnijih klubova u Europi.
PSV, Inter, Barcelona, Madrid i Milan među njegovim su bivšim momčadima, ali čovjek koji je 1997. i 2002. proglašen najboljim igračem svijeta, nikada nije uspio osvojiti glavnu nagradu europskog klupskog nogometa. R9 je uspio osvojiti Kup pobjednika kupova s Barçom i Kup UEFA s Interom iz Milana. On je drugi najbolji strijelac na svjetskim prvenstvima, podigao je trofej 2002., odnio kući Zlatnu loptu 1998. – ali nikad nije imao ni približno isti uspjeh u Ligi prvaka.
Francesco Totti debitirao je za Romu u ožujku 1993. godine, prije rođenja Harryja Kanea. Za klub svog djetinjstva upisao je 786 nastupa. U listopadu 2014. postao je najstariji strijelac u povijesti Lige prvaka kada je zabio protiv moskovskog CSKA s 38 godina i 59 dana. Osvajač SP-a, debitirao je u natjecanju 2001./2002., ali nije sudjelovao u nokaut fazi sve do 2006./07., sezone u kojoj je Roma u četvrtfinalu poražena od Manchester Uniteda ukupnim rezultatom 3:8. Roma je također ušla među posljednjih osam momčadi iduće godine, ali Totti nikad nije stigao dalje od te faze u Ligi prvaka.
Pavel Nedved bio je dio momčadi koja je stigla do finala Lige prvaka, ali je Juventus 2003. godine izgubio od Milana na jedanaesterce. Reprezentativac Češke nije igrao nikakvu ulogu u oštrom ogledu na Old Traffordu, jer ga je spriječila suspenzija. To je bilo najbliže što je ikad došao osvajanju turnira, budući da je također predstavljao Spartu iz Praga i Lazio u glavnom europskom natjecanju ranije u svojoj karijeri.
Poput Nedveda, Lilian Thuram je također bio viceprvak 2003. godine, iako je Francuz zapravo igrao za Juve u toj utakmici.
Desni bek je obavio svoj posao ali promašaji Davida Trezegueta, Marcela Zalayete i Paola Montera u raspucavanju doveli su do poraza Stare dame. Thuram je također bio član momčadi Parme koja je podigla Kup UEFA 1999. godine, dok se kasnije pridružio Barceloni netom nakon što su osvojili Ligu prvaka 2006. godine. Francuz je osvojio Svjetsko prvenstvo 1998., postigavši dva pogotka u polufinalu protiv Hrvatske. Kako bismo to uopće i mogli zaboraviti?
S 56 pogodaka u Ligi prvaka, Ruud Van Nistelrooy je najbolji strijelac koji nikada nije osvojio Ligu prvaka. Manchester Unitedu se pridružio dvije godine nakon njihovog povijesnog trostrukog uspjeha 1999. i napustio ga dvije godine prije njihove sljedeće europske pobjede. Također, nije uspio ostvariti nikakvu kontinentalnu slavu tijekom četiri godine s Real Madridom.
Da stvar bude gora, Nizozemac je bio najbolji strijelac turnira u tri različita navrata, dok mu učinak od 56 pogodaka u 73 nastupa daje bolju stopu pogodaka po utakmici od Cristiana Ronalda. Gdje je tu pravda?
Završiti drugoplasirani s jednom momčadi je dovoljno loše, ali učiniti to s dvije, mora biti gadno. Upravo je takva sudbina zadesila Michaela Ballacka: prvo 2002. godine s Bayer Leverkusenom, a zatim šest godina kasnije s Chelseajem. Ovaj sjajni veznjak bio je na krivoj strani kod jednog od najvećih pogodaka ikada u natjecanju u svom prvom finalnom porazu, kada je Zinedine Zidane zabio veličanstvenim udarcem iz voleja. A 2008. godine gledao je kako John Terry i Nicolas Anelka svojim udarcima s bijele točke predaju trofej Manchester Unitedu. Nijemac je te večeri barem sam zabio jedanaesterac.
Cesc Fabregas upisao je preko 100 nastupa u natjecanju, ali Španjolac je bio viceprvak s Arsenalom 2006. godine, prije nego što se pet godina kasnije vratio u Barcelonu, klub iz djetinjstva – netom nakon što su osvojili svoju četvrtu Ligu prvaka u sadašnjem formatu. Na Stamford Bridge otišao je 2014. godine, ljeto prije petog i posljednjeg uspjeha Katalonaca.
Hernan Crespo, treći najbolji argentinski strijelac svih vremena, igrao je za neke od najboljih europskih klubova i čak postigao dva gola u finalu Lige prvaka. Na njegovu žalost, ta se utakmica dogodila 2005. godine, kada se Liverpool slavno vratio nakon 0:3 i pobijedio Milan na jedanaesterce. Rossoneri su ga osvojili dvije godine kasnije, ali do tada nesretni posuđenik Crespo bio je kod gradskog rivala Intera - koji je također osvojio Ligu prvaka... godinu nakon što je Argentinac otišao. Pravi čovjek, pravo mjesto, krivo vrijeme.
Gabrijel Batistuta bi vjerojatno imao veće izglede za osvajanje Lige prvaka da je napustio Fiorentinu prije 2000. godine, tada je imao 31 godinu. Ali Argentinac je ostao vjeran La Violi unatoč činjenici da su samo jednom sudjelovali u najvećem europskom natjecanju tijekom njegove ere u klubu. Kada je konačno napustio Firencu i otišao u Romu, osvojio je Scudetto s Francescom Tottijem i Vincenzom Montellom 2000./01. Igrao je u Ligi prvaka u svakoj od sljedeće dvije sezone, ali klub iz talijanskog glavnog grada nije uspio proći dalje od druge grupne faze. Među velikim imenima koja nisu osvajala Ligu prvaka još su: Fabio Cannavaro, Eric Cantona, Patrick Vieira, Zlatan Ibrahimović, Gianluigi Buffon, Dennis Bergkamp...
>> Španjolci objavili budućnost Luke Modrića: Imat će plaću od 10 milijuna eura godišnje
