Nakon dva olovna dana i dvije neprospavane noći, nakon razgovora s Dejanom Lovrenom u četiri oka, izbornik Ante Čačić donio je jedinu ispravnu odluku: prekrižio je Lovrena za Euro! Lako se taj zaključak da iščitati iz nekoliko rečenica koje je Čačić dao za službenu stranicu HNS-a:
“Hrvatska je reprezentacija ispred svakog pojedinca i od tog stava neću odstupiti ni zbog koga. U hrvatskoj svlačionici nema mjesta ultimatumima, mora postojati respekt prema hrvatskom dresu, suigračima i izborniku. Time sam sve rekao. Nadam se da će Lovren zrelo prihvatiti ovu odluku i uvidjeti da se i najveći nogometaši ponajprije stavljaju u službu kolektiva, a tek onda razmišljaju o sebi. Jedino je takav pristup prihvatljiv i s takvim bi razmišljanjem u budućnosti za njega bilo mjesta u reprezentaciji”, rekao je Čačić.
Tako je, eto, okončana tema koja je posljednjih dana okupirala javnost, rođena nakon Lovrenova intervjua, u kojem se srednji branič Liverpoola pokušao uzdignuti iznad kulta reprezentacije, nagrdivši pritom i izbornika i suigrače(!?).
Najprije se očekivalo da će Čačić odmah reagirati Lovrenovim izopćenjem iz nacionalne vrste, pa su onda stigle informacije o pomirbi i oprostu, ali na kraju, kad nije stigla Lovrenova isprika, izbornik je sve presjekao. Bio je strpljiv, u skladu sa zrelim godinama i životnim iskustvom, sve je dobro “izmiksao” i objelodanio odluku javnosti. Ispravnu i pravednu. Da je sad pokleknuo, tko zna što bi se sve događalo do i tijekom EP-a. A u svemu tome začuđuje samo potankost: zašto je Lovren baš sad odlučio javno iskazati nezadovoljstvo, puna dva tjedna nakon utakmice u Budimpešti, a na dan Čačićeva dolaska u Liverpool, na ranije dogovoreni međusobni razgovor? Otkud takav “tajming”, je li doista riječ o pukoj slučajnosti ili iza svega stoji i nešto drugo? I je li mu uopće odlazak na Euro bio zanimljiv, nema li zajamčeno mjesto u momčadi, kako je ultimativno zahtijevao? I tim ultimatumom sam sebe izbacio iz vlaka za Francusku.
