Fabio Capello (68) u Londonu je boravio kao ambasador jednog od sponzora Lige prvaka, Unicredit grupe. Veliki trenerski mag, ponajveći stručnjak današnjice, izbornik je Rusije, no u bogatoj karijeri često mu se put ispreplitao s Hrvatima. Intervju smo ipak prigodno započeli igračem s kojim se zasad nije sretao - Marijem Mandžukićem.
- Bayern igra totalni nogomet i svaki je igrač u tom stilu važan. A on je jako dobar igrač, koji je uvijek na pravom mjestu, što je treneru jako važno.
Bi li Mandžo imao mjesta u nekoj od velikih momčadi koje ste vodili, poput Reala, Milana, Rome...
- Ma, pustite to, to je prošlost...
Prošlost su i vaše dvije pobjede nad Hrvatskom u kvalifikacijama za SP 2010. na klupi Engleske. Vrlo bolna prošlost za nas... Jesu li te utakmice bile najbolja izvedba Engleske pod vašim vodstvom?
- Sigurno ponajbolje. Sjećam se utakmice u Zagrebu, kada sam odlučio u postavu uvrstiti Thea Walcotta, koji je tada imao 18 ili 19 godina. Engleski su novinari pisali "Capello je lud, kamo će s klincem u tako važnoj utakmici" a Theo je zabio tri gola.
Tada je na klupi Hrvatske bio Slaven Bilić, koga sada pratite u ruskoj ligi.
- Oh, da, sreo sam ga dva puta u Moskvi. Gledao sam četiri-pet utakmica njegova Lokomotiva, i onu posljednju kada su izgubili od CSKA.
I, što ste vidjeli? Ne ide mu baš...
- To je normalno jer da bi pobjeđivao moraš imati dobre igrače. A on je i tek došao, prva mu je sezona u Rusiji, treba još pričekati. Odličan je trener.
U karijeri ste vodili Bobana u Milanu i Šukera u Realu, ali jedan vaš bivši igrač odnedavno je trener i u srijedu je osvojio svoj prvi trofej. Igor Tudor.
- Tko? Aha, Tudor, da, sjećam se da je bio moj igrač u Juventusu. Proslijedite mu moje najbolje želje.
U talijanskoj ligi sigurno pratite i Matea Kovačića.
- O, da, znam ga jer je mlad i vrlo nadaren igrač. Znate, mladom je igraču lakše igrati dobro kad igra u top momčadi, ali isto tako kad momčadi ne ide, teže će se istaknuti. Kovačić je jako dobar, potencijalno će biti ponajbolji vezni igrač u Europi!
S ruskom reprezentacijom vam ide.
- Lijepo je, zasad pobjeđujemo, igramo dobro, no iduća nam je utakmica s Portugalom jako teška. U Rusiji svaki tjedan pogledam barem tri utakmice, dobro je jer je dosta utakmica u Moskvi, no odem i u St. Peterburg ili na jug Rusije.
Učite li ruski jezik?
- Ne!
Koliko je važna uloga trenera u velikim momčadima?
- Jako jer teško je složiti toliko igrača različite nacionalnosti, osobnosti, običaja... Neki su zvijezde, kad izgubite trebaš ih ohrabriti i analizirati pogreške. Moraš ih dobro upoznati da bi znao kako ih udružiti, čak i poznati i prilagoditi se kulturi države u kojoj radiš. Primjerice, u Italiji se večera oko 20.30 sati, a u Španjolskoj u 22.30! Pa neki vole trenirati ujutro, neki poslijepodne, i sve to trener mora upoznati i uklopiti. Uglavnom, trener mora biti posiholog, ali vrlo je važno i da zna pronaći najbolju poziciju svakom igraču.
Iza vas je više finala Lige prvaka, koji najviše pamtite?
- Igrao sam u finalu jednom, a kao trener sam tri puta bio u finalu. Iz ove perspektive, svi žele igrati u Ligi prvaka i kad se zanimate za nekog igrača, on prvo pita je li klub u LP. Ako nije, okreće se drugim mogućnostima. A iz samih finala pamtim poraze (s Milanom od Marseillea i Ajaxa, nap. a.) i te tužne navijače kad dođeš tako blizu cilju, ali osvajanje LP je fantastičan trenutak jer pišeš povijest. Moj je Milan bio bez stoperskog para Baresija i Costacurte, govorili su da ne možemo protiv Barcelone, da je prejaka, a to nam je bio samo dodatni motiv da se dobro pripremimo i dobijemo taj finale 1994. s 4:0.
Sada su talijanske momčadi daleko od završnice, a u finalu smo imali dvije njemačke. Znači li to novi poredak?
- Njemački je nogomet sjajno radio u posljednjih deset godina i ovo je rezultat toga. Nisu dovodili skupe strance, njihovi su mladi igrači napredovali, cijene ulaznica niže su im nego drugdje čime održavaju sjajno ozračje na stadionima. No, ne znači to da nam dolazi era njemačke dominacije, jer Real, Barcelona i engleski klubovi ne zaostaju. Talijanski baš ne održavaju korak jer nemaju toliko novca, a bez novca nemoguće je osvajati. Eto, danas najbolji igrači iz talijanske lige odlaze, a do prije pet-šest godina najbolji su svjetski igrači dolazili u Italiju.
Juppa Heynckesa poznaje i jako cijeni.
- Nasijedio me u Realu 1998. i doista je unaprijedio momčad, odveo je do europskog trona. A njegov Bayern ove godine igra najbolji nogomet nakon Barcelone na vrhuncu. S tim da je Barcelonina igra dosadila, s puno posjeda i pasova, dok Bayern ubada brže, konkretnije, pa je i zanimljiviji.
Nije lako odlučio koje bi igrače iz redova finalista imao u svojoj momčadi.
- Iz Borussije bi to bio Lewandowski, a iz Bayerna Müller, koji je mlad i odličan igrač, sjećam ga se još sa SP-a 2010. kada su nas Nijemci pobijedili.
Ovo će ljeto biti zanimljivo jer mnogo velikih klubova nema trenere.
- Bit će zanimljivo, a i treneri će postati bogatiji... - zaključio je Capello.
