Sportski tjednik Max donosi intervju s Linom Červarom.
Kaže da mu nije bilo lako gledati naše, kada nije išlo kako je želio znao je i izlaziti iz sobe. A želio je zlato i da pobijedimo te Francuze koji mu već idu na živce. Tijekom telefonskog razgovora Lino Červar je bar deset puta naglasio da ne želi pametovati već pomoći da sutra bude još bolje.
Je li bronca uspjeh?
- Gledajući da smo nastavili osvajati medalje, to je uspjeh. Bili smo odlično pripremljeni, pregazili smo prva četiri suparnika. U tranziciji, dakle u kontri i polukontri te vraćanju u obranu i brzom centru, napravljen je korak naprijed. Tu smo bili najbolji od svih. U odnosu na EP u Austriji 2010., lošije se igrala pozicijska igra u obrani i napadu. Protiv nas su, osim Južne Koreje, uglavnom svi igrali 6-0 obranu. Na nju smo često odgovarali individualnom igrom, a ne kolektivnom, što je kulminiralo protiv Francuske. A imali smo izvanrednu šansu da osvojimo zlato. I bronca je uspjeh, ali ne slažem se s tvrdnjom da smo se vratili kući kao pobjednici.
I vi ste kao izbornik svojedobno gubili od Francuza.
- Ima tu razlike. I danas tvrdim da nam je na SP-u u Zagrebu u finalu, kao i u Beču, pobjeda doslovce oteta. A na tri posljednja natjecanja smo imali dobro suđenje. I moram reći da se u Londonu igralo protiv jedne Francuske, a ja sam se morao boriti protiv tri Francuske.
- Jedna su bili naši "domaći Francuzi", koji su nagovarali igrače protiv mene. Drugi "Francuzi" su bili suci, a treći njihovi igrači i trener koje iznimno cijenim. Prigovaralo mi se i za srebro. Teško sam to podnosio. I stoji da sam i ja griješio. Nema trenera koji ne griješi.
Što je bilo loše protiv Francuza?
- U Londonu smo protiv njih u meč ušli spuštenih gaća. Obrana nam je bila mlitava. A obrana je kao brak, to je požrtvovnost i solidarnost, igrajući je svi moraju ginuti jedan za drugoga. Obrana mora biti naš zaštitni znak, jer pobjeđuje se obranom, a gubi se u napadu. Francuzi su u napadu igrali mudro: sporiji su od nas, ali su nam napravili sedam protuudara, mi njima samo dva. Trebalo ih je umoriti, kao što je učinjeno u Novom Sadu, jer mi smo ti koji imamo laku konjicu.
Nakon četiri sjajne predstave, uslijedio je blagi pad.
- Sjajno je kad se u utrci na tisuću metara može sprintati prvih sto. Ali, pritom je važno ne zaboraviti da treba doći do cilja! Utakmica sa Španjolskom nije nas trebala mnogo zabrinuti, ali ona s Tunisom je pokazala da moramo s Francuzima ući maksimalno. A ušli smo bez agresivnosti koju olimpijski pobjednik mora imati.
Je li izabran dobar sustav obrane?
- Tome ne valja davati previše važnosti, bitnije je da momčad bude mentalno jaka. I obranom koju smo igrali približili smo se Francuzima.
Koliko ste vi pri izboru igrača uz rukometne kriterije vodili računa i o onim karakternim?
- Talent je Bogom dan, a karakter se izgrađuje svaki dan. Karakteran čovjek ima pozitivnu misao, zna da se uvijek može pobijediti. Abraham Lincoln je rekao da čovjek može i ne uspjeti u životu, ali samo ako odustane. Pri selekciji sam vodio računa o karakternim osobinama...
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Maxa.
Lini Červaru svaka čast za sve što je napravio, ali neka ne pametuje! Francuzi su njegovim pulenima godinama čitali bukvicu, stoga sada zvuči kao general poslije bitke. Ljudi su velemajstori i protiv takvih nije sramota izgubiti. Balić ne bi ništaništa pomogao, što je lako zaključiti iz svih dosadašnjih poraza u susretima s Francuzima.