Teško je u samo sat vremena ispričati priču o Zlatku Kranjčaru i o onome što je on značio za ovaj grad, Dinamo i Hrvatsku. No na predstavljanju knjige Večernjakovih autora Tomislava Dasovića i Mladena Miletića “Cico – tak imam te rad” u Novinarskom domu, ljudi koji stoje iza ovog projekta bili su posebno inspirirani.
Ozbiljna svita iz javnog, sportskog i društvenog života okupila se na promociji još jednog iznimno uspješnog Večernjakova projekta. O tome svakako govori podatak da je knjiga rasprodana u prvih mjesec dana. Među brojnim uzvanicima bili su i izbornik Zlatko Dalić, predsjednik HNS-a Marijan Kustić, bivši reprezentativci Josip Šimunić, Mario Cvitanović, generacija nekadašnjih Cicinih suigrača iz 1982. godine...
– Knjiga je obogaćena desecima fotografija iz arhive obitelji Kranjčar, Večernjeg lista i Pixsella, a donosi priču o legendarnom umjetniku s nogometnom loptom i vrhunskom treneru, ali i o Cici kao čovjeku. Knjiga obuhvaća sve dijelove njegove nogometne karijere, ali donosi emotivne ispovijesti i sjećanja članova njegove obitelji. U knjizi možete vidjeti i neke ekskluzivne fotografije koje je ustupila njegova obitelj, a o Cici govore i Zvonimir Boban, Igor Štimac, Robert Prosinečki, Luka Modrić, Niko Kovač, Slaven Bilić, Dado Pršo, Darijo Srna, Mark Viduka, Joško Jeličić, Zorislav Srebrić, Velimir Zajec, Marko Mlinarić i još mnogi drugi... – kazao je Karlo Ledinski, urednik Sportske rubrike Večernjeg lista.
Začetnik ideje ovog projekta je Dražen Klarić, glavni urednik Večernjeg lista.
– Cico je bio puno više od nogometaša, izbornika i kapetana. On je bio čovjek sa svim svojim vrlinama i manama. Svi znaju da su osamdesete godine bile posebno vrijeme, možemo reći da je to bilo buđenje, ali ne samo nacionalno već i buđenje Hrvatske kulturno, društveno... On je bio kao neki prijatelj svih nas, a ja sam upravo to tražio od autora ove knjige – nemojte pisati o njemu kao nogometašu, dajte mi priču o Cici kao čovjeku. Mi smo nacija koja je nesklona onima koji su bolji među nama, a Cico je kao čovjek ostao poput titana, visok u mojim očima, ali i mnogih drugih – istaknuo je Klarić.
O svom ocu govorio je i Niko Kranjčar.
– Baš je teško pričati. Mi kao obitelj svima zahvaljujemo što ste ostvarili ovu ideju. Sve je trajalo oko godinu i pol. Ako rezimiramo sve – ako je knjiga dobra, onda je zaslužan Večernji list, a ako nije, onda sam ja kriv – kroz šalu je poručio Niko Kranjčar i dodao:
– Postoji moja strana priča, a to je da njega više nema. Nezahvalno mi je govoriti o tati, bolje da vi pričate. Svi ga znate, svi ste imali odnos s njim. Činjenica je da su ga svi smatrali svojim prijateljem, a njemu je to bilo najdraže. Bitno je da, kad knjiga izađe, ostavi nešto važno onome tko je želi pročitati. Želim da iz ove knjige svi izvuku neki dio i sebe učine boljim čovjekom.
Žarko Ivković, zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista i urednik knjige, istaknuo je:
– Cijela ekipa koja je radila knjigu bila je sentimentalno vezana za Cicu. Mi smo i navijači Dinama, ja sam kao mali sanjao da ću biti kao Cico, tako da je dobiti priliku pisati ovu knjigu bila vrlo lijepa situacija. Međutim, nije išlo sve lagano i brzo. Čak sam se u jednom trenutku i uplašio jer je Niko bio vrlo rezerviran dok smo razgovarali na početku, pola godine nakon Cicine smrti, nije nijednu riječ prozborio sat vremena. Tek je na kraju rekao da, ako ćemo već raditi knjigu o njemu, da bude o njemu kao čovjeku.
Nino Škrabe prvi je napisao knjigu o Cici, još 2002. godine.
– On nije bio samo pojava u nogometu, on je cijeli život bio svojevrsni buntovnik. Nazvao sam ga Petrom Panom. Nikad nije odrastao. On je bio simbol Zagreba, volio ga je i istok i zapad. On je bio svoj, bio je otvorena srca, bio je boem, ali i Ahilej. Imamo tri dana do Uskrsa, bio je i veliki vjernik. Vjerujem da nas sad gleda i da je sretan gore sa svojim izgubljenim dječacima. Bio je veći od života – poručio je Nino Škrabe.
