Zlatko Kranjčar pustio je suzu kad je čuo tužnu vijest iz Zagreba...
– Vlatko Marković bio je kao drugi otac. Bio je moj trener, učitelj i dobar prijatelj više od 30 godina. Upoznao sam ga još kao dječak, Dinamov kikić, kada sam bio u njegovu i Dražinu programu na Trenerskoj školi. Na glasovitoj utakmici Zagreb – Osijek, kada je pao rekord stadiona, bio sam skupljač lopti, a Marković me poveo na Zagrebovo slavlje na Okrugljak – prisjeća se Cico.
Uz Markovića ga vežu brojne uspomene; Kup s Dinamom 1980. godine pa dva oduzeta naslova prvaka za zelenim stolom...
– Marković je prema meni uvijek imao posebnu emociju. Sjećam se dobro 1983. godine, kada je Ćiro otišao, a Zvezda me zvala, upravo se Vlatko zauzeo za moj ostanak u Dinamu. To su stvari koje se ne zaboravljaju – dodaje Cico.
Bio vam je i šef u HNS-u. Zamjerili ste mu što nije podupro vaš ostanak 2006.?
– Naš odnos ni tada nije poremećen. Vlatko se tada nije uspio izboriti za mene i mi smo ostali frendovi. Ništa mu nisam zamjerio – kaže Kranjčar i naglašava:
– Hrvatski nogomet izgubio je čovjeka koji je cijeli život radio za njegovu dobrobit. Bio je čvrsta stava, principijelan, odlučan i uspješan. Hrvatska je godinama bila među deset najboljih na svijetu, to je Vlatkova ostavština.
Marković je 1979. izgubio naslov s Dinamom zbog slučaja Tomić, a 1986. zato što je u momčad Rapida stavio Peru Bručića s dva žuta kartona.
– A u toj utakmici protiv Linza nisam ni bio potreban. U subotu smo dobili sa 5:0, a već u ponedjeljak uzeta su nam dva boda. Pogriješio je naš tajnik. A Vlatko Marković bio je izvanredan čovjek i trener, gospodin kakav se rijetko sreće – kazao je Bručić.
>> U Splitu je Marković doživio najveću nogometnu tragediju
>> Michel Platini: Pamtit ćemo Markovića po velikim uspjesima
