Prije dvadeset godina rukometaši Metkovića osvojili su Kup EHF-a. U dvije finalne utakmice bili su bolji od njemačkog Flensburga, a doček u Metkoviću još se i danas prepričava.
Oni hrabriji reći će da je cijeli grad dočekao svoje rukometaše, a osvajači europskog kupa satima su se probijali Sportskom ulicom koja je vodila do dvorane. „Krivac“ za taj rezultat bio je Stipe Gabrić Jambo koji je uložio puno privatnog novca u ovaj projekt.
Vratio je neke igrače u rodni grad, došla su i neka pojačanja poput Slovenca Pušnika i Mađara Zsigmonda. Od te generacije ključne uloge u reprezentaciji Hrvatske kasnijih godina odigrali su Dragan i Goran Jerković, Nikša Kaleb, Davor Dominiković i Pero Metličić dok su već prekaljeni reprezentativci bili Slavko Goluža i Ivica Obrvan.
Pomolili se na putu
Europski put prema vrhu počeo je susretom šesnaestine finala protiv talijanskog kluba Rubiera. U Metkoviću je bilo 24:20, a u uzvratu 22:19 za tadašnje hrvatske doprvake.
– Na prvo gostovanje krenuli smo autobusom do Splita, a onda brodom do Riminija, te kasnije autobusom do Rubiere. Znam da je prvo stajanje bilo Svetište Majke Božje Lurdske – Vepric, pokraj Makarske. Osobno sam tražio trenera da tu stanemo i da se pomolimo za početka europske avanture – sjeća se tih dana Slavko Goluža.
U vrijeme kada nije bilo interneta, kako ste kratili vrijeme na dugačkim putovanjima?
– Uglavnom spavanjem. Netko bi čitao knjige, malo ih je kartalo,a tada su u modi bili Walkmani – naglasio je Goluža koji se sjetio veličanstvenog dočeka.
– Kad smo došli u splitsku zračnu luku, vladala je golema gužva. U Opuzenu smo morali izaći iz autobusa jer je bila tolika gužva da dalje nismo mogli. Tih dana svi su nas htjeli vidjeti u Dalmaciji,. Od manjih mjesta pa sve do Splita. Uostalom, dva dana nakon povratka iz Flensburga bili smo gosti na nogometnoj utakmici između Hajduka i Dinama. I danas pamtiti kako nas je Torcida sjajno dočekala.
A gdje je pobjednički dres?
– Čuvam ga kao i sve dresove u kojima sam ostvario značajne rezultate, u kojima sam osvajao medalje. Tako ima originalne dresove iz Atlante, Atene – kaže Goluža.
Nakon susreta protiv Ribere došlo je do smjene trenera na klupi Metkovića. Iliju Puljevića na klupi naslijedio je Ivica Obrvan.
– U to vrijeme nisam mogao igrati zbog ozljede Ahilove tetive. Prvi sam put sjeo na klupu na gostovanju u Visokom, kod Bosne. U toj prvoj utakmici osmine finala izgubili smo sa 22:23. Pored mene na klupi je sjedio Zdenko Dragović, tadašnji direktor kluba. Veći je dio utakmice vodio, mijenjao igrače, galamio na suce. U jednom trenutku okrenuo sam se prema njemu i pitao ga – tko vodi utakmicu? On me pogleda i ispriča se. Rekao je da se previše uživio, da ga je ponijela utakmica – sjeća se Ivica Obrvan.
Suparnik u četvrtfinalu bio je Ciudad Real.
– Njihovi čelnici, došavši u Metković, govorili su nam da prave klub koji će prekinuti dominaciju Barcelone. Nama je to tada zvučalo kao bajka, ali se poslije stvarno dogodilo da su bili bolji od Barce. U Metkoviću smo dobili samo s dva razlike (22:20), ali smo na uzvrat otišli s puno optimizma. Jednostavno smo znali da nas ne mogu izbaciti. Izgubili smo s pogotkom razlike – kazao je Nikša Kaleb.
Svi operirali koljeno
U polufinalu je Metković izbacio slovenski Prevent.
– U to vrijeme taj je klub bio izuzetno jak, jači od Ciudad Reala. U gostima smo izgubili s minus tri (26:29), ali smo u Metkoviću dobili pet (24:19). Moram pohvaliti dvojicu naših najvjernijih navijača, pravih animatora na tribinama. Jedna je bio Kairo, koji je bio obučen poput neretvanskog gusara, a drugi je bio Zlatko Volarević, kojeg su svi zvali Dilajla. On je nekad bio bubnjar u Đavolima – naglasio je Kaleb, koji nam je otkrio poveznicu te generacije. – Danas nema nijednog od nas koji nije barem jednom operirao koljeno.
Finale i Flensburg. Sastav u kojem su dominirali Danci, u Metkoviću pobjeda 24:22...
– Oni su u tom trenutku vodili u njemačkom prvenstvu, a igrali su još i finale Kupa Njemačke. Na kraju su izgubili sve! Šetajući se gradom večer prije uzvrata vidjeli smo da pripremaju pozornicu za njihovo slavlje, a autobus koji su poslali po nas u hotel bio je gradski. Sve nas je to dodatno motiviralo – sjeća se Davor Dominiković, koji je s osam pogodaka bio najefikasniji u redovima Metkovića.
Junak je na kraju ispao Dragan Jerković, koji je obranio zadnja dva šuta. Metković je izgubio s 23:25, ali je zbog većeg broja pogodaka u gostima osvojio pehar koji su igrači nakon povratka u grad malo razbili na slavlju u jednoj diskoteci...
