Sjećate li se onih dana kad smo govorili o konzervativnoj formaciji kojoj je Ćiro Blažević s Dinamom i hrvatskom reprezentacijom dao svoj štih i postigao neke od najvećih uspjeha u povijesti hrvatskog nogometa?
Eh, ta formacija više nije konzervativna, ponovo je moderna, i to već dulje vrijeme u najjačoj svjetskoj nogometnoj konkurenciji. Formacije s tri stopera opet su u modi.
Chelsea, Bayern, Inter
Bacimo li pogled na neke od najjačih nogometnih klubova svijeta vidjet ćemo da formaciju s tri igrača u zadnjoj liniji koriste, primjerice, europski prvak Chelsea, njemački prvak Bayern te talijanski prvak Inter, da ih nabrojimo samo nekoliko.
U današnje je vrijeme takva formacija jako korisna jer trenerima donosi vrlo veliku fleksibilnost, ovisno o suparniku, tijekom utakmice, pa će je stoga ove polusezone vrlo vjerojatno koristiti tri od četiri pretendenta na naslov prvaka u HNL-u, ne dođe li do nekih većih iznenađenja.
U nogometnoj povijesti vidjeli smo dva glavna različita sustava u formacijama s tri braniča. Prvi, koji je recimo koristila Zapadna Njemačka 1990. pri osvajanju Svjetskog prvenstva, bio je taj da je srednji stoper služio kao glavni razigravač te je bio tehnički izrazito potkovaniji od dvojice stopera sa strane. To je nekad znao biti i veznjak koji bi bio stavljen na poziciju središnjeg stopera te je razigravao kratkim dodavanjima naprijed veznjacima ili je dijagonalama tražio bočne/krilne igrače i napadače.
U ovom drugom sustavu, kojim je Ćiro Blažević s Hrvatskom osvojio povijesnu broncu u Francuskoj, najvažnije je bilo obrambeno anulirati suparnika, pa je stoga opcija s tri stopera umjesto dva bila odličan obrambeni alat za kontriranje dvojici suparničkih napadača.
I u ovoj verziji je srednji stoper bio onaj koji je tehnički najbolji, ali veznjaci su bili glavni u iznošenju lopte. Sličan sustav imao je i argentinski izbornik Carlos Bilardo koji je nakon igranja u skupini, pri čemu je koristio četvoricu igrača u zadnjoj liniji, promijenio sustav u 3-5-2 te doveo Argentinu do zlata na Svjetskom prvenstvu 1986. Njegov razlog prelaska u tu formaciju bio je, međutim, nešto drukčiji, on je tražio formaciju idealno kreiranu za stil i način igre Diega Maradone. Naravno, moramo spomenuti i začetnika te formacije u njezinoj najdefenzivnijoj i najzatvorenijoj verziji, Talijana Helenija Herreru, koji je dominirao s Interom u danas već famoznom “catenaccio”, potpuno zatvorenom stilu nogometa.
Međutim, s vremenom su sve te formacije izblijedjele budući da su im neki drugi treneri kontrirali formacijama u kojima imaju samo jednog napadača (primjerice 4-3-2-1) i tako tri stopera učinili pomalo nepotrebnima u formacijama. Ćiro je krajem devedesetih taman hvatao neke posljednje zamahe te formacije, a možemo reći da je konačan pad u svijetu ta igračka formacija doživjela 2006. kada ju je, među ostalima, prestala koristiti i hrvatska reprezentacija.
I trajalo je to sve do početka prošlog desetljeća kad su se s tom formacijom pojavili, pogodite tko - Talijani. Dva najsvjetlija primjera tog trenda su tadašnji trener Juventusa Antonio Conte koji je Staru damu vratio na pobjedničke staze te tadašnji talijanski izbornik Cesare Prandelli koji je 2012. doveo talijansku vrstu do finala Eura. Svi su pomislili da će to biti ponovno neke verzije dosadnog “catenaccia”, no stilom igre kojem su se priklonili Conte i Prandelli dokazali su da to neće biti ni slično njihovim prethodnicima.
- Imati tri igrača u zadnjoj liniji nije konzervativna opcija. Može se činiti takvom igrate li s tri čista braniča i bekovima koji su izrazito defenzivno orijentirani, ali bekovi se stalno priključuju napadu, što daje ravnotežu momčadi, a jedan stoper uvijek služi tome da gradi napad - objasnio je Prandelli.
Tjelesna spremnost igrača
Novi treneri su formacijom 3-4-3 (može biti i 3-4-2-1 ili 3-4-1-2) uspjeli kontrirati formaciji 4-3-3 jer se njihova tri napadača izoliraju na dva protivnička stopera budući da bekovi idu na bekove, što znači da su suparničke momčadi ili morale povlačiti veznjaka duboko natrag i gubiti na ravnoteži, ili čak morale također igrati u formaciji 3-4-3 kako bi anulirali suparnički “višak”. Ima tu jako puno varijanti, ali s modernim nogometom i tjelesno sjajno pripremljenim nogometašima u toj formaciji danas ima igrača koji imaju brojna zaduženja i u napadu i u obrani, kao što je rekao Prandelli.
Zasad se njome koriste i Dinamo i Rijeka, a vjerojatno će se koristiti i Hajduk dolaskom Ferra, a do prije nekoliko mjeseci ju je redovito koristio i Osijek. Iako formacije s tri stopera danas imaju visoko mjesto u hijerarhiji formacija mnogih trenera, samo je pitanje vremena kad će netko na dulji rok pronaći način da joj potpuno kontrira, pa će ta neka druga varijanta onda postati moderna.
Zastarjela formacija, koja 4-2-3-1 sustav bez problema riješi. Inter je igra pa u Europi nikad uspjeha i Perišić ide iz kluba, jer čovjek je krilni napadač, Bayern ne igra to, a Chelsea jer ima dosta bočnih igrača, a odlaskom Hazarda su izgubili krilnog napadača top klase. A koju to formaciju koristi Guardiola i Klopp, najtraženiji treneri!?