Stigla je tužna vijest za Hrvatsku i naš sport – preminuo je legendarni trener Miroslav Ćiro Blažević. Ćiro se već dulje borio s rakom prostate i sada je, nažalost, tu bitku izgubio. Sutra je trebao proslaviti 88. rođendan. Informaciju o odlasku Ćire doznali smo iz najužih krugova njegove obitelji. Legendarni trener preminuo je jutros u bolnici u Zajčevoj nakon što mu se sinoć stanje pogoršalo i hitna je došla po njega.
Za reakciju smo nazvali i dvije legende hrvatske reprezentacije koje su s Ćirom osvojile brončanu medalju u Francuskoj nezaboravne 1998. godine.
– Imao sam krasna iskustva s velikim trenerima, ali ipak Ćiro i Cico za mene su bili posebni. Godine 1982. tata me vodio na stadion, to su nezaboravni dani i te će emocije za mene uvijek ostati posebne, drukčije. Kod Ćire sam debitirao u seniorskom nogometu, uveo me u reprezentaciju. Bio je najznačajniji trener u mom životu iako su me vodili velikani od Ancelottija pa da ne nabrajam dalje. Ćiro je ipak bio avangarda, motivator kakav se više neće pojaviti. Sjećam se situacije prije Nizozemske u borbi za treće mjesto, stigli smo autobusom pred ulaz na stadion, nisu nas htjeli odmah pustiti, zamolili su nas da odemo malo unazad, a onda je Ćiro povikao: "Ovo je Hrvatska, ne idemo mi nazad, samo naprijed." Rekao nam je da svi izađemo van i pješke prođemo rampu. Nevjerojatno je kako nas je motivirao prije utakmice za broncu, puno je komunicirao s nama i pomogao nam je da izađemo na teren u pravom stanju jer motivacije nije nedostajalo, nije bilo opcije za to. Došao je i predsjednik Tuđman, to je također bio motiv. A kad se sjetim njegovih spektakularnih zezancija kojima je zavaravao protivnika. Nedostajat će mi, on je bio pionir, posebna ličnost koja je zauvijek upisala Hrvatsku u povijest. Bili smo tada mala zemlja, pamtit će se to što smo postigli iako su nas dečki 2018. konačno prestigli – rekao nam je Dario Šimić.
– Ne možemo kazati da je ovo bilo neočekivano, dijagnoza je bila teška, i jako sam potresen i tužan. Takav je život, bolest ne pita, a naš Ćiro dugo se borio s teškom bolešću. Ovaj put nije pobijedio, ali on je pobjednik za nas i svi njegovi bivši suigrači, kao i većina suradnika, danas su žalosni. Otišao je neponovljiv trener i šef. Zaista sad ne mogu vjerovati da više nikada nećemo popiti kavu zajedno, da više nećemo pričati. No uvijek ću se smijati kad se sjetim svih naših anegdota, a toliko ih je bilo. Rad s Ćirom na terenu bio je pun suza i smijeha, a izvan terena samo smijeh. Po tome ću ga najviše pamtiti. I hvala mu na svemu, hvala što je pomogao meni kad sam otišao u mladim godinama, hvala i u ime svih nas kojima je značilo da cijeli svijet '98 čuje za nas. Igračima je dodatni motiv bila još jedna činjenica... – poručio je Goran Vlaović.
Ciro dragi,pocivao u miru Bozjem!