Manchester City je konačno razbio prokletstvo. Pep Guardiola i njegova momčad su nakon pet vrlo dalekih putovanja u Ligi prvaka u posljednjih šest godina (četiri polufinala i jedan finalni susret) u drugom finalnom pokušaju uspjeli doći do toliko željenog naslova europskog prvaka. Slavili su s minimalnih 1:0 protiv talijanskog velikana Intera koji je tako ostao na tri naslova, a zanimljivo je da je ovo već četvrta finalna utakmica Lige prvaka zaredom koja je završila ovim rezultatom.
Građanima je ovo prvi naslov, pa su tako postali 23. klub koji je uspio zauzeti europski klupski tron. Ne samo to, City je time postao osmi europski klub koji je osvojio trostruku krunu, nakon osvajanja Premier lige i FA kupa ranije u sezoni. Drugi je to put u povijesti da je engleski klub uspio ostvariti taj pothvat, nakon što je to 1999. godine uspio ostvariti gradski rival Manchester United pod vodstvom Sir Alexa Fergusona. City se tako pridružuje Unitedu, Liverpoolu, Chelseaju, Aston Villi i Nottingham Forestu kao šesti engleski osvajač Lige ili Kupa prvaka.
Utakmica u prvom poluvremenu nije bila pretjerano zanimljiva za gledatelje, ali je predstavljala veliku taktičku borbu Pepa Guardiole i Simonea Inzaghija. Trener Intera je vrhunski pripremio utakmicu, te kombinacijom niskog kompaktnog 3-3 bloka totalno ugrozio Cityjevu standardnu razinu ritma, standardnu čak i za velike utakmice. Talijani su generalno bili uspješni u svojem naumu, osim u jednoj situaciji u 29. minuti. Nakon munjevito brze kombinacije De Bruynea i Gündogana (postao prvi njemački kapetan s naslovom u Ligi prvaka u inozemnom klubu) Erling Braut Haaland je čvrsto i brzo pobjegao Bastoniju te s desetak metara iz kaznenog prostora zapucao, no vratar Intera Andre Onana je uz čvrsto pozicioniranje lijevom rukom i koljenom obranio taj udarac. Inter je upravo preko Onane prebacivanjem presinga stvarao problema Cityju, ali njih je fenomenalnom igrom sprječavao portugalski stoper Ruben Dias s dvije-tri sjajno presječene lopte. Zaključak nakon prvog dijela bio je da City zaista igra na vrhunskoj razini, a ne mlitavo kako se naglašavalo primjerice u HTV-ovom studiju, ali je Inter bio toliko discipliniran da ni Manchesterova brza igra na dodavanja u većini slučajeva nije mogla proći. Kad ovakav Manchester City, koji ima jedan poraz u posljednjih 28 utakmica, ostavite na jednoj prilici u poluvremenu, dobro radite svoj posao.
Drugo poluvrijeme nije bilo pretjerano drukčije, a prvu veliku prigodu je imao Inter, kad je Lautaro Martinez u 59. minuti nakon greške Bernarda Silve propustio poentirati u 1 na 1 situaciji s Edersonom. Kad je na stadionu već vladala atmosfera u kojoj se činilo da Inter prednjači, dogodio se ključni trenutak utakmice. Stoper Cityja Manuel Akanji je potegnuo s loptom sve do kaznenog prostora Intera, u dubinu proigrao Bernarda Silvu, a ovaj povratnom loptom na rubu kaznenog prostora pronašao španjolskog zadnjeg veznjaka Rodrija koji je snažnim, ali plasiranim udarcem neobranjivo opucao pored bloka te uz Onaninu vratnicu za vodstvo engleskih prvaka od 68. minute susreta.
Naravno da se od toga trenutka sve u susretu promijenilo te da je Inter krenuo na sve ili ništa, vratiti priliku za svoj četvrti europski naslov, nakon 1964., 1965. i 2010. Na kraju krajeva Inter je nakupio toliko prilika da je bio i konkretniji suparnik u susretu. Odmah u 71. minuti nakon Dimarcovog udarca glavom je City spasila greda, a zatim i Romelu Lukaku koji je blokirao Dimarcov drugi pokušaj glavom na praktički prazna vrata. Sve do kraja Inter je nizao još prilika preko Barelle, Gosensa i Dumfriesa, a najveću je imao preko Lukakua kojeg je Gosens pronašao u mat-situaciji na par metara ispred gola, a Belgijac je glavom pogodio Edersona u nogu u 88. minuti. Podsjećale su ove dvije situacije s Lukakuom i na njegove promašaje u 0:0 remiju Hrvatske i Belgije u studenom na Svjetskom prvenstvu.
City je na kraju ipak zasluženo osvojio europski naslov nakon 143 godine postojanja. Nakon nekoliko neuspješnih sezona, u kojima ih je većinom sprječavao Real Madrid, a u bolnom finalu 2021. godine i sunarodnjaci iz Chelseaja, Guardiola i njegova momčad su konačno opravdali naslov favorita koji nose već proteklih pet-šest sezona u Europi. Iako je sinoć bio tih, među najzaslužnijima za stepenicu više je definitivno Erling Braut Haaland, koji je osvojio i naslov najboljeg strijelca ovosezonske Lige prvaka s 12 pogodaka, čak četiri više od prvog pratitelja, Liverpoolovog Mohameda Salaha.
Spomenuli smo Cityjevog kapetana Gündogana, a moramo spomenuti i Interovog kapetana, hrvatskog reprezentativca Marcela Brozovića koji je odigrao cijeli susret i, u punom smislu tog izraza, ostavio srce na terenu. Igrao je za Inter od vlastite gol-aut linije gdje je proigravao s Onanom, pa po cijelom terenu gdje je kreirao prostore i sprječavao Cityjeve igrače, sve do suparničkog kaznenog prostora gdje je znao istrčati i zapucati. Na žalost se završava niz hrvatskih nogometaša kao osvajača Lige prvaka koji je trajao od 2013. godine, ali Marcelo Brozović se, kao ni kompletna momčad Intera, nakon ove utakmice nemaju što sramiti.
Ne slažem se. Broz je "radio", ali je odigrao ziheraški. Praktički svi njegovi "pasevi" su išli prema natrag, ili bočno. Pred transfer radi na statistici. Nije želio riskirati krive paseve ili izgubljene lopte. Prije ozljede, u Interu je bio i mozak i motor.