Cedevitin "Veliki Pas" ponovno je u momčadi. Big Dog Corsley Edwards (32) oporavio se od problema s krvotokom (tromboza) i u subotu će u Trevisu zaigrati u polufinalu Eurokupa protiv Uniksa. A još prije samo par tjedana bio je i te kako u strahu za svoj život. Tada su mu, posve nespremnom za takvo što, liječnici dodijelili bolnički smještaj. Na rutinskom pregledu ozlijeđenog palca otkrili su mu tromb u krvnoj žili lijeve potkoljenice i zabranili mu bilo kakve tjelesne aktivnosti.
– Fizioterapeut je primijetio da mi svaki put prigodom masaže krvna žila mijenja boju. U bolnici sam se šokirao. Osjećao sam se zdravo, a odjednom su me smjestili u invalidska kolica i rekli mi da ne smijem hodati te me zadržali devet dana.
Već sam imao kartu za kući
Priznaje da je bio u strahu i da se jako često molio za svoj život.
– Čuo sam za slučajeve da je tromb izazvao plućnu emboliju i smrt. Jedan je od njih i poljska bacačica kladiva Skolimowska. Molio sam se svaku večer prije spavanja jer nisam znao hoću li se probuditi ili neću.
Doduše, molio se Corsley i kada je bio posve zdrav. Njegova je obitelj poprilično religiozna.
– Ja sam tako odgajan, mi smo metodisti. Roditelji su me odgajali u duhu vjere u Boga. Pet minuta molitve dnevno ne uzima puno vremena, a daje mi puno duhovnog mira.
Edwards je već imao kupljenu kartu za SAD. Kad je već prognoza bila takva da neće moći igrati u Trevisu, odlučili su ga poslati kući na oporavak.
– Kupili su mi kartu za petak, a u četvrtak me zvao liječnik i rekao da su mi nalazi dobri i da mogu trenirati ako se osjećam dobro. Šlag na tortu bila je pobjeda Cedevite u Madridu. Tada sam još više poželio ostati.
Živio sam i u getu
U karijeri je igrao u Italiji, Španjolskoj, Turskoj, Kini i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Nigdje mu nije bilo tako dobro kao u Zagrebu.
– U Dubaiju je bilo kao da živim u Disneylandu. Najlošije mi je bilo u Kini, igrao sam u gradu Kunmingu i doživio veliku neugodu. Odbijali su me platiti, a prevoditelj mi je rekao da mu prijete i da ne smije sa mnom više komunicirati dodavši da se čuvam, da ne idem nikamo. Sjedio sam u stanu i bio na stalnoj vezi s američkim veleposlanstvom. Zvali su me svakih 15 minuta da vide je li sve u redu. Srećom, tamo sam proveo samo četiri mjeseca.
Zna Edwards što znači loše društvo. Ta odrastao je u Baltimoreu, gradu s ponajvećom stopom kriminala u SAD-u.
– Kako mi je baka živjela u getu, roditelji su me nekoliko mjeseci namjerno ostavili kod nje da vidim kako je tamo. Omogućili su mi da vidim obje strane svijeta – prisjeća se Edwards.
