Na Sveučilištu Libertas kao gost predavač pojavio se najveći hrvatski kikboksač i MMA borac, negdašnja velika svjetska zvijezda kontaktnih borilačkih sportova, Mirko Filipović (49). A Cro Cop je gostovao na satu profesorice Andreje Rudančić, na kolegiju uvod u sport i sportske djelatnosti kojeg pohađaju, kao i studij sportskog menadžmenta, većim dijelom sportaši. Uostalom, na ovom fakultetu svoje prvostupničke diplome zavrijedili su Veljko Mršić, Igor Vori, Tomislav Šokota i niz drugih sportaša od imena a posljednji koji je na Libertasu stekao diplomu, i to nedavno, bio je aktualni nogometni reprezentativac Luka Ivanušec.
Ako se pitate kako to da je Cro Cop na ovakav angažman pristao, a poznato je da nije ljubitelj javnih nastupa, razlog je i u dugu kojeg je obećao vratiti Franji Arapoviću, negdašnjem košarkaškom reprezentativcu, Libertasovom direktoru za sport.
VIDEO Mirko Filipović održao je predavanje
- Ostao sam dužan Franji koji mi je pomogao kad sam se spremao za borbu s korejskim divom Choi Hong-manom, borcem visokim 218 cm. Kako nisam nigdje mogao pronaći tako visokog sparing-partnera zamolio sam Franju i on je odmah pristao.
Svoj nastup pred studentima Mirko je započeo pričom o svojim počecima.
- Kao klinac bio sam inficiran borilačkim sportovima a naročito junakom akcijskih filmova Jean Claude Van Dammeom. Tada nisam ni sanjao da će mi to biti životni poziv no trenirao sam kao luđak. Htio sam biti građen kao on, dobro izgledati, kopirati njegove udarce. Krenulo je sve iz te strasti, dječačke ljubavi i to je dobro jer ako odmah krenete proračunato onda to obično ne završi dobro.
Osim strasti prema sportu trebalo je imati i upornost i dijamantnu volju pa sljedeća njegova priča zacijelo ima snažan motivacijski efekt.
- Kada sam došao studirati na Policijskoj akademiji nisam imao pravo na Studentski dom pa sam se na Savi neko vrijeme švercao, najprije kod dvojice prijatelja a potom sam kupio krevet od jednog dečka iz Zaboka koji je imao pravo na studentski dom. Ne želim ovdje glumiti mučenika no ponekad sam se doista osjećao kao zadnji bijednik jer je bilo situacija kada, doslovce, nisam imao što jesti pa sam posuđivao bonove za studentski restoran. Jednom mi je netko na treningu razbio nos, krvi je bilo na sve strane a ja nisam išao liječniku jer nisam imao zdravstveno osiguranje nego sam čekao da to samo zaraste. A onaj koji nakon toga nastavi taj će nešto i napraviti.
VEZANI ČLANCI:
Nevolje koje su ga pratile nisu ga ubile (u pojam) već su ga ojačale.
- Nisam imao nikoga da me uhljebi jer da jesam možda ovo nikad ne bih postigao. Baš te godine, u travnju 1994., kada sam upisao Policijsku akademiju u travnju mi je umro otac pa nisam imao ni očevo zaleđe. I sve to me očvrsnulo i da prebrodim onih 11 operacija. Godine 2008. sam imao ozljedu prednjih križnih ligamenata, koljeno mi je ispalo iz ležišta, no nakon toga sam se borio još 11 godina jer trenirati i boriti se bio je moj život a i bio sam vrhunski plaćen.
A nevolja koja ga je pratila bila je i ta što su mu bila zatvorena vrata Japana, zbog pakosti njegova bivšeg trenera, i to nakon sjajne premijere protiv LeBanera (pobjeda) i tada najboljeg K-1 borca svijeta Hoosta (poraz). No, to je vrijeme iskoristio da se bavi amaterskim boksom.
- Imao sam sreću što sam imao puno međunarodnih nastupa pa sam se tako borio i s ponajboljim boksačima tog doba. Protiv svjetskog doprvaka Kubanca Rubalcalbe sam se trudio preživjeti a kad me čovjek pogodio aperkatom skoro sam oko izgubio. Tukao sam se i sa Bjelorusom Sergejem Ljahovićem, brončanim sa Svjetskog prvenstva.
VEZANI ČLANCI:
Sve to pripremilo ga je za uvjerljiv nastup na turniru u Pragu kojeg je i osvojio.
- Tu sam naučio jako važnu lekciju vezanu za menadžere a tada mi je to radio jedan Nizozemac. On je meni rekao da je prva nagrada za osvojeni turnir 15 tisuća dolara od kojih je sebi uzeo 20 posto. Tek znatno kasnije ja sam saznao da je prva nagrada bila 30 tisuća dolara i da mi je uzeo ne samo 15 tisuća dolara nego i još 20 posto od mojih 15 tisuća. Svaka škola se plaća a ona koja se ne plaća ta niti ne vrijedi.
Na Arapovićevo pitanje što ga je kroz karijeru vuklo, Cro Cop je kazao:
- Vukla me ekonomija. Znao sam da ću što budem imao bolji status to biti bolje plaćen. Nitko se ne bori zato što mu je dosadno u životu. Koliko li sam samo Novih godina proveo u Japanu. A na te borbe najčešće sam kretao na Badnjak pa tako niti za Božić nisam bio kod kuće. Nije meni bilo lako vidjeti mog sina od četiri, pet godina, kako na prozoru, dok me ispraća, guta knedle.
Prisjeća se da mu nije bilo nimalo lako na dan borbe. A manje mu je bilo teško u samoj borbi nego u njenom iščekivanju.
- S obzirom da sam ja obično bio naslovna ili sunaslovna borba znao sam na svoju borbu čekati i po deset sati. Nije bilo lako vidjeti kako se borci vraćaju iz ringa ozlijeđeni, s vanjskim prijelomom noge, s rupom u potkoljenici, sa slomljenom rukom, sa slomljenim nosom a bilo je i onih koje su gurali u kolicima. Kada bih došao na red gledao sam da budem što brži i što atraktivniji.
U ranoj fazi svoje karijere Mirko je bi samouk a i nitko ga nije imao pogurati:
- Da je u moje vrijeme bilo društvenih mreža bila bi to posve drugačija priča. Vremena su se od tada naveliko promijenila a ja sam stara škola. Nekad imam dojam da se nečija vrijednost danas procjenjuje brojem lajkova odnosno pratitelja i da je među zadnjim kriterijima borilačka kvaliteta. Danas je važno da ste šoumen, da pričate što ljudi vole čuti kao što to čini Conor McGregor. On je prepoznao što današnja publika traži a meni je primitivan taj "trash-talk", s velikom dozom uvreda, i ja to nikad nisam radio. Da sam ja takvo što pokušao u Japanu ismijali bi me. Ponašao sam se pristojno, u borbe sam ulazio uvijek obrijan i ošišan a iz nje nikad nisam izlazio likujući niti sam skakao po konopcima.
VEZANI ČLACI:
Je li "trash-talk" danas lakši put do zarade?
- Svakako, ako za to imate dara poput McGregora koji nije lud nego inteligentan. No, hvataju se toga i ljudi koji to rade na silu pa onda to ispadne groteskno.
Pričao je Mirko i o svojoj ovisnosti ali o treninzima pa se pokušava natjerati da u svojoj 50. trenira samo jednom, a ne dvaput, dnevno.
- Nastojim se othrvati potrebi da treniram dvaput dnevno. A još uvijek u mojoj dvorani mogu odraditi neke vježbe, po broju njihova ponavljanja, koje nitko ne može.
Nakon karijere ovisnostima nije dao da mu priđu a čak je i odbijao reklamirati pivo.
- Zvali su me često iz pivovara no nikad nisam htio snimati reklame za njih jer to su moja načela. Jer, alkohol je najteža ovisnost uz kocku i puno je obitelji zavio u crno. Ne želim promovirati alkohol bez obzira na to što je pivo registrirano kao prehrambeni proizvod. No, nitko tko je bio gladan nije išao najesti se piva.
S obzirom na to da su ga slušali budući djelatnici u sportu, njima je bilo zanimljivo čuti kako je došlo do Mirkova brendiranja.
- Nakon što mi je jedan gospodin, pokoj mu duši, zapriječio put prema Japanu, jer je pred Japancima izmišljao da kradem automobile i bavim se kriminalom, ja sam se 1998. povezao s Orsatom Zovkom. A on je napravio kompilaciju mojih borbi, napravio sjajan spot i mali prospekt te s tim otišao u Japan. Kako su svi ti borci imali neke nadimke, a kako sam ja još bio na Policijskoj akademiji ali i zaposlen u ATJ Lučko, odlučili smo se za Cro Cop. Orsat je sugerirao i "Wild Boys" od Duran Durana za ulaznu pjesmu i tako smo se izbrendirali.
A koliki je važno imati dobro menadžera naveo je Cro Cop i na primjeru svog japanskog agenta Kena Imaija.
- Taj čovjek me kupio za cijelo život svojom pažnjom. Kod menadžera je važno da ima pristup medijima i da svog sportaša pozicionira u istima pa tako i na društvenim mrežama. Meni je Ken dogovarao u Japanu najbolje reklame a dogovorio mi je i prvi ugovor s UFC-om za tada rekordne novce. On se školovao u Americi, studirao je režiju, i bio je cimer s čuvenim redateljem Quentinom Tarantinom. Kad god bih došao u Japan na borbu Ken bi me dočekao s mobitelom i aktiviranom karticom da se mogu javiti kući. Čekao bi me i s karticom za sobu u kojoj me je čekala košarka voća, najmanje deset boca vode, poseban frižider, stol za masažu. U dvorani u Saitami sam pak jedini imao sam svoju svlačionicu dok je u ostalim bilo više njih. A s Brazilcima je uvijek cirkus dok je kod Rusa, tu mislim na Fjodora, bilo mirno kao u crkvi.
Ispričao je Mirko i puno toga anegdotalnog, pa tako i o pomaknutim scenarijima za reklame na koje nije pristajao, što nije bilo za ovu objavu, ali je bila ekskluziva za studente Libertasa, u očima koji je odigrao ulogu i edukatora ali i zabavljača.
VIDEO Alistair Overeem posjetio dubrovačke borkinje i borce i odradio zajednički trening
Mirko zaboravio si poeban besplatan režim prehrane u Panorami kod Leke,hvalio se Karamarkom kao prijateljem a ni Bandić ti nije bio stran.Zato ne kukaj