Za Ivana Čupića nagrada za najbolje krilo svijeta gotovo je nešto normalno. Istina je da je na SP-u u Hrvatskoj prvi put tu nagradu osvojio kao senior, ali na natjecanjima mlađih kategorija redovito je osvajao epitet najboljeg na svojoj poziciji. No, kao ni Igora Vorija koji je najbolji igrač SP-a, ništa ga ne može utješiti zbog poraza od Francuske u finalu.
Dance bih ‘ubio’
- Nisam prebolio taj poraz i ne znam hoću li ga ikad preboljeti. Pokušavam cijelo vrijeme zaboraviti taj finale, ali ne mogu. Rekao sam si da nikad neću gledati snimku utakmice! Kažu da vrijeme liječi sve, ali taj je poraz očito jedan od onih nakon kojih vam je svaki dan sve teže - javio se Čupko iz Velenja gdje je već održao prvu konferenciju za novinare. Možda mu nastavak slovenskog prvenstva pomogne da bar malo zaboravi na rane. I da shvati da ima srebro.
- Ma znam da ga imam, ali kad znate da ste dovoljno kvalitetni za zlato, nikakvi argumenti ništa vam ne znače.
Okrivljujete li nekoga nakon svega?
- A koga? Ali kad se sjetim one dvojice Danaca... Da sam ih sreo deset minuta nakon finala, mislim da bih ih ubio! Nitko me ne može uvjeriti da nisu Francuzima dali dvije-tri lopte baš kad im je najviše trebalo. A Francuska je takva momčad da joj više i ne treba. Da smo odmakli na tri-četiri pogotka prednosti, vidjeli biste kako bismo igrali.
Pamtit ćete valjda još nešto osim tog poraza?
- Pamtit ću naše sjajne igre na SP-u i nevjerojatne navijače koji su živjeli s nama više od dva tjedna. Nikad prije to nisam doživio i mislim da nikad više i neću doživjeti. Nemam riječi za takvu ljubav. U životu nisam vidio takav pritisak na suparnika kakav je Arena stvorila u finalu. Drago mi je i što je moja generacija na SP-u dobila važnu ulogu. Duvnjak, Kopljar, Gojun, ja... Mnogi su se pitali što će biti kad ode Balićeva generacija. Pokazalo se da imamo budućnost, ali oni malo stariji još imaju puno toga za odraditi, još su dovoljno mladi. Zapravo je nama bilo lako jer su nas odgajali Balić, Metličić, Lacković, Vori...
Prst mu samo smetao
Kako vam je bez prsta?
- Dobro, ne smeta mi to više ni na terenu ni izvan njega. Svi govore da sam sad i bolji, a ja se šalim da mi je prst samo smetao.
U Velenju su mu veselje supruga Nera i 2,5-godišnja kći Barbara.
- Zna čime se bavim, no ne bih volio da bude rukometašica, grub je to sport.
Iako je Gorenje, kao i većina slovenskih klubova, u velikoj financijskoj krizi, Čupić ne razmišlja o odlasku.
- Trenutačno me ne zanima ništa osim terena. Lijepo mi je u Velenju i želim ondje ostati. Sve sam prepustio menadžeru Saši Bratiću. Možda bih, kad bi se klubovi dogovorili, pristao na prelazak, ali zasad me to ne zanima - kaže Čupić, kojega bi Zoran Gobac rado vidio u hrvatskom prvaku, a na popisu je želja i Noke Serdarušića koji slaže veliki Löwen.
