Najlakše bi sada bilo reći da smo SP “popušili” i da dolazi vrijeme za
novoga izbornika. I što nam ostaje? “Budući izbornik” koji se hvali da
je spasio Cibaliju od ispadanja ili onaj stručnjak koji je s Dinamom
ispao iz Europe od amatera iz Branna...
Slaven Bilić najmanje je izbornik bez mana, ne sjećamo se zapravo kada
je neki šef reprezentacije toliko toga uprskao, ali on je još uvijek
jedini koji je imao snage priznati pogrešku. I zbog toga, i zato što
matematički još nije ispao, i zato što mu igrači slijepo vjeruju, na
kraju i zbog starih zasluga, Bilića treba čuvati.
Taj izbornik jedini je na svijetu dva puta u kvalifikacijama pobijedio
Engleze, jednom je ponizio Nijemce i izbog toga će uvijek biti naš
Mourinho, Special One, rekli bi Englezi.
Kada imate trenera kojega traži pola Europe, znači da nekog vraga
vrijedi. Čak i ako prokocka SP, trebao bi biti prvi favorit za šefa
reprezentacije. Bilićeva prosječna ocjena u 13 važnih kvalifikacijskih
utakmica je 7,11. Bilo je tu čudesnih predstava, nakon kojih smo
mislili da možemo biti svjetski prvaci, ali i brljotina zbog kojih smo
crvenjeli.
Jurić kao šaka u oko
Cjelokupni Bilićev opus pratilo je i građenje kulta ličnosti,
estradizacija izborničke funkcije i najgore, podilaženje prijateljima i
menadžerimaa. Bilićeve mrlje zauvijek će ostati reprezentativci po
narudžbi, Sharbini, Pamić, Knežević i Budan, a pozivanje 34-godišnjeg
debitanta Jurića bilo je kao šaka mladoj momčadi koju je gradio dvije
godine.
Slaven Bilić u ovim je kvalifikacijama ostavio dojam taktičkoga
početnika, čak i trtaroša. Capello mu je, primjerice, očitao lekciju
kao prekaljeni majstor nestručnome šegrtu, dok ćemo Harkiv pamtiti po
jozićevskom oprezu, iako je i laiku bilo jasno da je Ukrajina bila
nedorasla i zrela za nokaut. Pogreške iz posljednjega ogleda nema
smisla ponavljati. Ostaje tek konstatirati kako je Bilić u svim
sudarima s najvećim konkurentima – podbacio.
I dok njegovi prethodnici nisu imali ama baš nikakve olakotne
oklonosti, jer Ćiro nije uspio pobijediti Srbe ni s igračem više, a
Cico je na SP-u bio u mišjoj rupi protiv predstavnika Oceanije, Bilić
je trener kojemu je sreća podmuklo okrenula leđa.
Toliko peha nisu imali svi izbornici zajedno; počelo je s Eduardom, pa
tragedija s Turcima, pa nevolje s R. Kovačem (pretjerana kazna od
četiri utakmice), ozljede Kranjčara, Križanca, neigranje Pletikose i
Rakitića, otkazivanje N. Kovača, koji je sedam godina bio vođa
reprezentacije. Uzmemo li samo neigranje Eduarda i Nike Kovača, to je
kao da Englezi ostanu bez Gerrarda i Rooneya. Bi li i onda Capello bio
stopostotan?
Ljeto velike strepnje
Bilićevo ljeto pretvorit će se tako u dva mjeseca strepnje. Hrvatska
je, prvi put nakon 1999., suočena s gubitkom velikoga natjecanja, što
se kod nas tretira nacionalnom katastrofom. Kao da SP postoji zbog
Hrvata. To što je Hrvatska godinu dana neprekidno među prvih 10 na
svijetu, nije važno. Nisi pobijedio Ukrajinu, i letiš! Je li Bilić to
zaslužio?
IZBORNIK PRED PADOM Trener koji reprezentaciju godinu dana drži među deset najboljih na svijetu suočen je s eliminacijom sa SP-a, što se Hrvatskoj još nije dogodilo
