Danas se navršava 30 godina otkako nas je napustio Antun Tova Stipančić, sjajni stolnotenisač, “zlatna ljevica hrvatskog sporta”, višegodišnji državni prvak koji je s Dragutinom Šurbekom triput bio europski prvak u parovima i svjetski prvak 1979. godine te svjetski doprvak 1975. godine u pojedinačnoj konkurenciji.
– Bio je najstariji od trojice braće, srednji je Marijan, a najmlađi Ivica. Otac Ivan, domar u nogometnom klubu, i majka Franca, domaćica, dosta su se mučili kako bi prehranili peteročlanu obitelj. Krpali su kraj s krajem, živeći više nego skromno u vlažnom stanu na nogometnom stadionu, gdje je bila i dvorana za stolni tenis STK Duga Resa. U jednoj sobi šest puta četiri kvadratna metra živjelo je njih šest. Negdje krajem pedesetih osnovao sam klub u Dugoj Resi koji se zvao Pamučna industrija. No Stipančić je u to vrijeme bio strastveni nogometaš. Tko zna, možda bi napravio veliku karijeru u nogometu, no dogodila se nesreća na skijanju. Zaletio se u ogradu i slomio nogu. Nogomet je morao zaboraviti. Onda je stalno dolazio gledati treninge stolnog tenisa. Imali smo samo tri stola i uvijek je bila gužva. Primijetio sam da dolazi svaki dan i onda sam ga pitao želi li trenirati. Rekao je da želi i tako je počela naša suradnja – prisjeća se Josip Trupković, njegov dugogodišnji trener koji danas ima 83 godine i predsjednik je STK Duga Resa.
Debi protiv svjetskog prvaka
Ubrzo je postao “čudo od djeteta”.
– Svoj prvi turnir osvojio 1961. godine, i to u konkurenciji pionira na prvenstvu podsaveza Karlovca, a nekoliko mjeseci kasnije bio je najbolji na Ribnjaku u Zagrebu. Sa samo 16 godina nastupio je na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani. Igrom slučaja, odnosno ždrijeba, dobio je za protivnika nikog drugog do aktualnog svjetskog prvaka Chuang Tse Tunga! Kasnije je priznao kako su mu koljena klecala za vrijeme meča, ali je ipak odigrao nekoliko odličnih poena. Zanimljivo je da je samo pet godina poslije, u istoj dvorani Tivoli, Stipančić uzvratio istom mjerom, potukavši do nogu legendarnog Chuang Tse Tunga – kaže Trupković.
Otkud nadimak Tova?
– Prvo moram pojasniti jednu bitnu stvar koju malo tko zna. Njegovo pravo ime je Anton, a ne Antun, kako su svi pisali i kako je ostalo sve do danas. Njegova pravo ime danas je zapisano kao takvo samo u župnim knjigama. Tata ga je skraćeno zvao Tone, a mlađi brat Marija nikako nije mogao izgovoriti Tone nego Tova i tako je to ostalo za sva vremena – naglasio je Trupković.
Nikad prvak Hrvatske
Uz braću Stipančić trenirali ste još jednog nadarenog stolnotenisača?
– Da, riječ je o Franji Capanu koji je jedini igrač iz Duge Rese koji se može pohvaliti da je osvojio naslov prvaka Hrvatske. Taj naslov Stipančić nijednom nije osvojio – istaknuo je naš sugovornik.
Bili ste trener Tovi do odlaska u Njemačku?
– Da, otišao sam 1967. godine jer nisam htio služiti vojni rok u bivšoj Jugoslaviji. Na dan kada sam se trebao javiti u vojarnu bio sam već u Münchenu. Nisam se u Hrvatsku smio vratiti devet godina – zaključio je Trupković.
Vrhunac karijere Tova je imao na SP-u 1975. godine u Kalkuti. Igrao je finale u kalkutskom Rajskom vrtu Netaji, stadionu koji je primao 12.000 gledatelja. Vodio je s 2:0 u setovima protiv Mađara Joynera i na kraju izgubio.
Umro je 1991. godine, čitajući novine u svom stanu, u 42. godini, od srčanog udara.
