Zato je, rekao je Pavlović, to bio Božji dar za hrvatski nogomet, jer tu tajnu operaciju tadašnjeg Hrvatskog nogometnog saveza pratilo je niz nevjerojatno sretnih okolnosti. Primjerice, Ante Pavlović gotovo se slučajno našao pokraj telefona u prostorijama NSJ-a kada su Amerikanci nazvali i dramatičnim tonom zatražili povratnu informaciju Jugoslavena.
– Oni su tražili odgovor na njihov dopis koji su čekali tjednima – odobrava li Nogometni savez Jugoslavije utakmicu Hrvatska – SAD. Taj dan istjecao im je zadnji rok da potvrde dolaze li u Zagreb. Taj njihov dopis nikada nije bio došao do mene, vjerojatno je završio u košu za smeće, a ja sam reagirao ekspresno: odmah sam poslao odobrenje Fifi i Amerikancima da se utakmica može igrati, a u roku od nekoliko sati iz SAD-a je teleksom stigla potvrda da njihova reprezentacija dolazi u Zagreb – prisjeća se danas 85-godišnji Pavlović jedne od svojih najvećih dužnosničkih pobjeda.
Histerična reakcija Beograda
Naime, nikada u povijesti nogometa jedna država koja još nije bila samostalna i nezavisna, kao 1990. godine Hrvatska, nije igrala prijateljsku utakmicu s jednom članicom Fife, i to sa SAD-om!
Pavlović podsjeća da je reakcija Beograda na igranje susreta Hrvatska – SAD bila gotovo histerična.
– Nogometni savez Srbije, kojim je predsjedao Nemanja Stanković iz Niša, zatražio je zabranu te utakmice, upozoravajući na moju zloporabu funkcije, te sazivanje hitne sjednice predsjedništva NSJ-a. Ona je i održana i na njoj su Srbi doživjeli još jedan poraz, i to nasred Terazija: nisu skupili pet glasova kako bi nadglasali blok koji su činili Hrvatska, Slovenija, Makedonija i BiH – priča Pavlović.
Drugi čin drame u organizaciji utakmice Hrvatska – SAD bilo je kako jamčiti sigurnost talijanskim sucima i, naravno, Amerikancima; kako će Pavlović uvjeriti saveznike u predsjedništvu NSJ-a da u organizaciji utakmice neće biti ni najmanje pogreške, jer u suprotnom, sankcije bi snosila reprezentacija Jugoslavije.
– Tada sam sazvao hitni organizacijski sastanak u Zagrebu, na kojemu su bili dogovoreni svi detalji. Ključni ljudi te operacije bili su tadašnji zapovjednik antiterorističke jedinice Lučko Marko Lukić i načelnik PU zagrebačke za red i mir Vjekoslav Brajović. Oni su bili najznačajnije figure u pripremi toga spektakularnog događaja – naglašava Pavlović.
Za dolazak tako zvučnoga suparnika u Zagreb zaslužan je Hrvat iz Toronta, danas 77-godišnji John Opačak, koji tvrdi kako je kod vodstva HNS-a inzistirao da reprezentaciju vodi Dražan Jerković. U Dražinu stožeru bili su Ivica Grnja, Zdenko Kobeščak i Vladimir Lukarić, a u zapisniku samo 14 igrača.
Vatreni su pred 30 tisuća gledatelja svladali SAD 2:1 pogocima Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića, igračem utakmice bio je proglašen maestralni Marko Mlinarić, a prvi kapetan Hrvatske bio je tada 34-godišnji Zlatko Kranjčar.
Evo sastava i klubova u kojima su tada igrali vatreni: Ladić (Dinamo), od 70. Gabrić (Rijeka), Kasalo (Nürnberg), Vulić (Mallorca), Peršon (Dinamo), od 71. Židan (Dinamo), Dražić (Hajduk), Čelić (Hajduk), Asanović (Metz), od 58. Mladenović (Dinamo), Mlinarić (Cannes), Kranjčar (St. Pölten), Shala (Dinamo), Cvjetković (St. Truiden).
Kako je propala Mađarska
Za sljedeću akciju, utakmicu s Rumunjskom u Rijeci (22. prosinca 1990.), momčadi su se priključili Jarni, Bogdan, Jurčević, Rupčić, Šuker, Boban i Štimac, a malo tko zna da su vatreni treću utakmicu trebali igrati 13. ožujka 1991. s Mađarskom u Osijeku, ali Fifa ju je – zabranila.
– HNS je tada napravio propust ne obavijestivši me da priprema tu utakmicu. Išao je u tu akciju bez moga, odnosno NSJ-ova dopuštenja, i Fifa je, na intervenciju Beograda, zatražila od mađarskog saveza da otkaže utakmicu. Kakva šteta; bio bi to veličanstven spektakl u Osijeku, već sam vidio tamburaše iz cijele Slavonije na toj fešti – zaključio je Ante Pavlović.
