Igrao je europsko finale s Vojvodinom, debitirao za reprezentaciju protiv Brazila pred 100 tisuća ljudi, s 50 godina i dalje brani, a iz Rijeke ga je potjerao Zlatko Dalić. Ako vam je dosadno i mislili ste pogledati neki film, zaboravite na to, karijera Dragana Žilića vjerojatno će vam biti zanimljivija.
Karijeru je započeo 1994. u Kikindi s kojom je dvije godine igrao drugu ligu gdje se dokazao kao jedan od najboljih srpskih vratara. Tako ga je dvije godine kasnije, kad se vratio s Kikindom u prvu ligu, tražila i velika Crvena Zvezda. Nije ga zanimalo.
Sam Dragan Žilić je priznao kako je za bilo koga teško odbiti poziv Partizana ili Crvene Zvezde, ali on je, kako kaže, vidio da u Vojvodini traže prvog golmana pa se zaputio u Novi Sad. I dobro da je, jer je te iste godine debitirao za reprezentaciju Jugoslavije ni manje ni više nego protiv Brazila s Rivaldom, Denilsonom, Cafuom i sličnim facama. Branio je drugo poluvrijeme na prijateljskoj utakmici u Sao Luisu. Sam je izjavio kako mu je tadašnji tajnik reprezentacije rekao kako je toga dana na stadionu bilo čak 106 tisuća ljudi.
Samo dvije godine, 1998., bio je član jedne od najljepših priča srpskog nogometa, Dragan Žilić te je sezone s malenom Vojvodinom igrao finale Intertoto kupa protiv Werdera iz Bremena. Izgubili su to finale s ukupnih 2:1 nakon dvije utakmice, ali i dalje treba nahvaliti uspjeh momčadi iz Novog Sada. Zamislite da se danas hrvatski klub koji se ne zove Dinamo Zagreb plasira u finale Konferencijske lige, uspjeh Vojvodine te sezone 97./98. je otprilike u tom rangu.
Dio priče koji nas najviše zanima je onaj koji počinje 2005. Tada je Žilić uz negodovanje navijača iz drugog pokušaja potpisao za Rijeku. Govorili su mu kako neće dobro završiti jer Armada nije htjela Srbina na golu Rijeke, ali uprava ga je željela. Tako je pred kraj prijelaznog roka tog ljeta, nakon poraza u Superkupu od Hajduka, donesena odluka da momčad s Kantride treba novog vratara i da će to biti Dragan Žilić. Sam je izjavio kako ga je iznenadilo navijačko ponašanje, iako je bio svjestan da mu neće biti lako braniti u Hrvatskoj 2005., nije očekivao kako problema neće imati s protivničkim navijačima nego samo s vlastitima.
- Poslije jedne utakmice u Zagrebu gdje smo pobijedili Dinamo na Maksimiru stvari su se počele normalizirati. Odnos Armade prema meni krenuo je u nekom smirenijem smjeru. To je bilo čudno, dvije mi tribine plješću, a Armada se od toga ograničava. – izjavio je Žilić.
Priznao je i kako ga je cijela situacija s Armadom još više iznenadila jer je znao kako Torcida i Bad Blue Boysi Rijeku nazivaju srpskim gradom.
U sezoni 2007. Rijeku je preuzeo Zlatko Dalić koji je, kako kaže Žilić, tražio razlog da ga makne s vrata i zamijeni drugim vratarom. Nakon što je preskočio jednu utakmicu protiv Zadra više se nije vraćao na gol, a na kraju sezone otišli su i Dalić i uprava koja ga je dovela te mu je rečeno kako se na njega više ne računa te je sljedećih šest mjeseci trenirao s juniorima dok nije našao novi angažman.
- Dalić je došao 2007. na mjesto trenera i poslije priprema sam već u četvrtom-petom kolu imao dojam da on jedva čeka da me makne s gola. Imali smo solidne rezultate, misim da smo pobijedili Hajduk, relativno smo dobro stajali na ljestvici, ali nekako sam osetio da jedva čeka da me makne. Jednu utakmicu sam preskočio zbog ozljede protiv Zadra i posle toga me više nije vraćao. Na kraju smo poniženi 6:0 na Maksimiru protiv Dinama i Dalić je na kraju sezone otišao iz Rijeke - rekao je Žilić za srpski Mondo.
Kada se umirovio 2011. s 37 godina na leđima sigurno nije mislio kako će se morati vratiti na gol. Međutim, stigao je prijateljev poziv iz Njemačke gdje, u nižim rangovima, povremeno brani i danas u dobi od 50 godina.
Kad nam to kaže nogometni velikan iz komšiluka trebalo bi odmah potjerati Dalića!