Nije želio biti napadač

Mandžo može i na libera, igra ga kao Zajec: Treneri otkrili otkud mu žustrina i zašto nosi broj 17

Mario Mandžukić
Foto: Reuters/PIXSELL
1/5
13.04.2017.
u 22:19

"Nisam mogao vjerovati da su Mandžu ulovili grčevi, pa koliko je to pretrčao?" čudi se Damir Ruhek.

Iz Bizovačkih toplica, gdje se oporavlja od operacije kuka, javio nam se prvi Mandžukićev trener, Brođanin Damir Ruhek. Nasmijao se kad smo mu nagovijestili temu razgovora: vaš je učenik Mandžo u zastrašujućoj formi, kao lijevi bek, razbio Barcelonu, među ostalim lakoćom neutralizirao i Lea Messija. Cijeli svijet divi se tom fenomenu, kako je jedan prvoklasni napadač transformiran u beskompromisnoga obrambenoga igrača.

– Smijem se, jer sam na utakmici Juventus – Barcelona vidio nesvakidašnju situaciju: moga Mandžu ulovili su grčevi, dvije minute ležao je na travnjaku dok mu je Rakitić pružao pomoć! Ma, nevjerojatno, pa Mario i Ola uvijek su bili strojevi, nikada ih nisu lovili grčevi, pitam se koliko je Mandžo onda pretrčao na toj utakmici, sigurno 13-14 kilometara – kaže nam Ruhek, čije zasluge za svoj igrački razvoj Mandžo ne zaboravlja.

Damir Ruhek trenirao je Mandžukića u pionirima Marsonije čak šest godina. Tada je najbolji hrvatski napadač bio – desni branič.

Zabijao golove kao desni bek

– Mandžo je igrao desnog, a Prgomet, kasnije igrač Cibalije, lijevoga braniča. Obojica su imali fantastične rezultate na Cooperovu testu: Mandžo je za 12 minuta prevalio 3350, a Prgomet 3250 metara. Jurio je Mario od kornera do kornera bez problema, i kao branič ulazio u završnicu i zabijao golove. Ali, sad ću vam reći: Mario nikada ne bi bio ovo što danas jest da je kao dječak bio školovan za špicu. On bi tada imao radijus kretanja samo od penala do centra, a objektivno, on nema izraženi onaj killer-instinkt kao što ga je imao Šuker, ili danas Higuaín, Cavani ili Lewandowski. Zato je ova pozicija uz aut-crtu idealna za Marija, 70 posto napadača nije u stanju odigrati ovo što on sada demonstrira – nastavlja Ruhek.

Kaže kako Mario Mandžukić u dječačkim danima i nije želio igrati špicu.

– Na utakmici u Požegi kao desni branič u prvom poluvremenu postigao je dva pogotka, a u drugom sam ga stavio u napad i nikako se nije snalazio, stalno je bio u zaleđu... Požalio mi se: “Treneru, nisam vam ja za napadača.” No, nisam želio to prihvatiti, inzistirao sam da više počne razmišljati i ponašati se kao špica, kada treba ući u završnicu, kako izbjeći zaleđe... Zato je Mandžina polivalentnost njegov najjači adut. Nećete vjerovati, ali Marija sam koristio i kao zadnjeg igrača obrane i izgledao je kao Zajec – zaključuje Ruhek.

Pomogla mu je treća liga

Postoji anegdota kako je tadašnji izbornik pionirske selekcije Slavonije i Baranje Ivica Grnja pomislio kako su Mandžini rezultati na Cooperovu testu bili – krivotvoreni.

– Ma nisam to pomislio, jer sam ga vidio kako ide na treninzima, u fizičkom dijelu bio je superioran u odnosu na ostale igrače. Mario je bio došao iz Njemačke, gdje se naučio radnim navikama i odgovornosti, ali imao je jednu manu: bio je prežestok, preagresivan, pa je dobivao previše kartona. Znam i otkud mu to; od oca, bivšega stopera BSK-a Mate, protiv kojega sam igrao i koji me uvijek “prebijao”. Išao je kao kamikaza i u prijateljskim utakmicama – govori Ivica Grnja.

I Marijev trener u juniorima Marsonije Tadija Brnić kaže kako Allegri danas u Juventusu bere plodove rada u čuvenoj slavonskobrodskoj nogometnoj školi.

– Neka ga stavi i na stopera, i Mandžina će reakcija na terenu biti vrhunska. On ima visinu, sjajno igra glavom, ima smisla za igru, bezobrazan je, ne boji se nikoga – kaže Brnić, koji je kao sportski direktor Marsonije prvi želio priključiti Mandžu prvoj momčadi.

Gdje je zapelo?

– Predložio sam tadašnjem treneru Buljanu i predsjedniku Mariću da Mandžukića i Sašu Musa (osuđen u aferi Offside, nap.a.) kao najtalentiranije juniore povedemo za nagradu na pripreme prve momčadi u Omiš. No, Buljan je tada kazao kako je njegova lista igrača zatvorena i kako više nema mjesta. Tada sam Mandžukića odlučio poslati u treću ligu, u slavonskobrodski Željezničar, smatrajući kako je to najbolji poligon za razvoj tako talentiranoga igrača. U Željezničaru je trener Darko Basara promovirao Mandžukića u napadača. Sjećam se kako je imao stipendijski ugovor po kojemu je zarađivao 1200 kuna mjesečno. U sljedećoj sezoni vratio se u Marsoniju i u drugoj ligi postigao 17 pogodaka, te bio drugi strijelac lige, iza Danijela Kuzmanovića iz Cibalije. Od tada Mario uvijek nosi broj 17 – dodao je Tadija Brnić.

>>Pogledajte kako je lukavi Mandžukić nadmudrio Messija

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije