Na kraju iznimne veslačke sezone, koju su olimpijskim odličjima obilježili braća Sinković (zlato) i Damir Martin (bronca) te sestre Jurković (zlato na SP i EP U23), na Jarunu je održano Prvenstvo Hrvatske. A njega je, opet, karakterizirala požrtvovnost naših najboljih veslača koji su sve činili kako bi svom klubu omogućili što više bodova. Tako braća Sinković uopće nisu nastupila u najjačoj disciplini (dvojac na pariće), nego su se “razletjeli” po posadama kako bi svojoj Mladosti donijeli što više zlata. A bili su pobjednici u svim posadama u kojima su nastupili osim u skifu, ali to s razlogom jer je Croatijin brončani olimpijac Damir Martin uspio odbiti nalet Martina Sinkovića.
Damir dobio na taktiku
A to je bila poslastica dana u kojoj se znalo da će pobijediti Martin. Bilo da je to onaj kojem je Martin prezime (Damir) ili onaj kojem je Martin ime (Sinković). Na koncu je slavio Damšo koji je ovako prokomentirao Sinkovića kao suparnika:
– Isuse Bože, pribojavao sam se prije utrke. Na treninzima sam bio brz, ali nedostajalo mi je izdržljivosti. Znao sam da ću biti brz, ali ne i dokle pa je taktika bila da idem koliko mogu. Da sam vozio iole sporije, bojim se da bih se isto umorio, a Martin bi mi bio bliže, možda bi me i pobijedio.
Još je jedan razlog zbog kojeg je Damir Martin u ovoj utrci išao punim gasom.
– Mogu reći da sam se žurio na porođaj. Naime, supruga Ivana treba roditi svakog dana, a moglo se dogoditi da to bude čak i za vrijeme ove utrke. Zato sam se i požurio.
Martin Sinković žurio se pak u sljedeći čamac, bio je to četverac na pariće u kojem ga je čekao brat Valent koji je prije toga pobijedio u dvojcu na pariće, ali sa zamjenskim “suvozačem”.
– Dobio me Damšo na taktiku. Ja sam mislio da on kontrolira tempo i nisam ni ja išao do kraja, a na kraju je ispalo da se on ubio do kraja. No svaka čast, dobio me i to je to.
Osim skifa, Martin je isti dan vozio još i četverac na pariće i osmerac. Je li to bilo izdrživo?
– Jest, navikli smo mi na to. Na državnom prvenstvu uvijek veslamo tri utrke. Doduše, nekad je strka pa sam iz skifa odmah ušao u četverac bez da sam išao na proglašenje.
O dinamici finalnog dana državnog prvenstva govorio nam je i Valent:
– Bilo je skakanja iz čamca u čamac, mijenjanja krakova vesala, bilo je različitih dužina vesala, prelazak iz skul veslanja u rimen. To je baš bilo zanimljivo. Dakako, takvo što izvedivo je samo na domaćim natjecanjima, ali ne i na onima svjetske razine, ondje bi to bilo nemoguće, tako skakati iz discipline u disciplinu i još k tome iz skula u rimen veslanje.
Sve to, potvrđuje nam Valent, Sinkovići su više radili za klub nego za sebe.
– Da, ja sam osvojio tri zlata, u dvojcu na pariće s Rupčićem, u četvercu na pariće i u osmercu, a brat Martin je osvojio dva zlata i srebro.
No ni pobjeda u kraljevskoj disciplini mladostašima nije bila dovoljna za ukupnu bodovnu pobjedu nad velikim rivalom Trešnjevkom, u zbiru rezultata svih uzrasnih kategorija. U posljednju utrku dana ušlo se s prednošću Trešnjevke od pet bodova pa je osmerac Mladosti trebao izvesti malo čudo o čemu nam je govorio najstariji član posade, 51-godišnji Splićanin Igor Boraska:
– Znali smo da ih moramo tući deset sekundi da ostanu bez bodova. Na pola staze imali smo negdje sedam sekundi prednosti, htjeli smo ih slomiti, ali smo na koncu slomili i sami sebe pa u drugom dijelu staze nismo uspjeli steći još tih par sekundi.
Točnije, za takvo što nedostajale su im dvije sekunde i 72 stotinke pa su članovi Trešnjevke slavili još jednu ukupnu pobjedu kojoj su, svakako, pridonijele i sestre Jurković. Njih dvije slavile su u svoj disciplini, dvojcu bez kormilara, a potom je Josipa bila prvakinja u skifu, a Ivana, zajedno s Dorom Dragičević, u dvojcu na pariće nakon čega su nam kazale:
– Puno nam znači ova ukupna pobjeda našeg kluba izborena već četvrtu godinu zaredom. Zbog toga nam nije bio problem unutar sat i pol prešaltati se iz rimena u skul veslanje. Nazdravit ćemo tome, ipak je kraj sezone.
A kraj je, za korčulanske blizanke, jedne iznimne sezone u kojoj su, u pravilu, jedna drugoj dodjeljivale zlatne medalje. Iz dobro poznatih protuepidemijskih razloga. Čeka li Ivana Jurković s nestrpljenjem dan kada će im netko drugi dodjeljivati medalje?
– Da znate, baš i ne, jer ovo ima veću sentimentalnu vrijednost nego kada vam odličje dodijeli neki praktički neznanac. A ovo je pak predivan osjećaj.
Trener će nas nagaziti
A još bolji će biti, ako jednog dana oko vrata budu imale olimpijsku medalju. Ma tko je tada ovjesio. Josipa ističe:
– Baš nam je naš dizački trener Branko Zemunik kazao da se dobro odmorimo kako bismo krenule u projekt “Pariz 2024.” najavivši nam da će nas nagaziti.
O nastupu u Parizu sanjaju i osječki blizanci Patrik i Anton Lončarić koji, poput Sinkovića, nisu nastupili u svojoj disciplini. Također kako bi njihov klub (Iktus) zaradio što više bodova.
– Draža su nam ova dva zlata u četvercima, sa i bez kormilara, nego da smo osvojili jedno zlato u našoj najdražoj disciplini, dvojcu bez kormilara. Otkako su se Sinkovići vratili u dvojac na pariće, mi smo najjači i to ne bi bio izazov kakvi su bili ovi nastupi u četvercima – kazali su Lončarići.
Da naši nogometaši, košarkaši, rukometaši ili neki drugi razvikani i preplaćeni sportaši imaju odnos prema treningu, takmičenjima i suparnicima kao veslači, gdje bi nam bio kraj. Čast iznimkama u tim sportovima, ali oni su iznimke koje potvrđuju pravilo.