– Dobro došli u Školu biciklizma Zagreb, ja sam Matija Kvasina, jedan od voditelja škole – dočekao nas je pobjednik Tour of Croatije na križanju Ulice Grada Mainza i Grahorove u Zagrebu. Svega nekoliko sati nakon trijumfa bio je prvak već u drugoj ulozi. Učitelja.
– Gdje je kaciga? Obavezna je.
Kaciga? Hm, nemamo...
– Ajde, pronaći ćemo nešto, imam nekoliko u rezervi. Bitno je da imate ispravan bicikl i da znate što želite – dodaje Kvasina.
Reagirati prije nego automobil
Rijetkost je da prvaci uče druge svom sportu. Zamislite da Janica Kostelić rekreativce uči promjeni težišta u zavoju ili Goran Ivanišević as servisima. Siniša Savić (47), jedan od Kvasininih učenika, kaže nam:
– Kao mentor je vrlo strpljiv, želi pomoći. Matija je običan dečko, jedan od nas. Naučio me stvari koje ne bih mogao odgonetnuti sam. Ide i s nama u školi pun gas, makar i pao. Usto ima talent za prijenos znanja – hvali mentora zagrebački rekreativac.
U kakvoj formi mora biti potencijalni učenik, pitamo Kvasinu.
– Škola je za ljude koji se žele malo dulje voziti. Jedno je sigurno: tko god krene i shvati koliko je to lijepo, jako se brzo navuče.
Bicikl idealan za rekreativca?
– Cestovni. Ljudi misle da su strahovito skupi, ali solidan cestovni bicikl možete dobiti za pet tisuća kuna. Svatko tko je u koliko-toliko formi, nešto je prije radio, kad sjedne na bicikl, izdržat će sat vremena pri brzini od 25 kilometara na sat. Poslije postaje teže, ali se brzo može napredovati do dva-tri sata vožnje bez problema – kaže Kvasina.
Idemo na cestu, kuda vozimo?
– Dokle god postoji biciklistička staza, po njoj. Onog trenutka kad nema više staze, tražimo najsigurniji način kako se spustiti na cestu. Pridržavamo se zakona.
Što ako vas napadne pas, pitamo društvo na biciklima?
– Bidon s vodom u ruku i lagano ga pošpricamo. Boje se vode pa pobjegnu – kažu nam Kvasinini učenici.
Kad stignemo, primjerice, na Aleju Bologne, gdje vozimo?
– Odemo u Bolničku ulicu koja je paralelna. Kad smo na cesti, vozimo uz desni rub, ostavimo si malo prostora, čisto da osjetimo ako nas auto iza prestiže, da se možemo pomaknuti. Misija škole je učiti ljude kako se sigurno voziti i reagirati prije vozača automobila – upozorava Kvasina.
Kako je spuštati se po sljemenskoj cesti, koje su putanje?
– Ne možemo uzeti idealnu trkaću putanju, nema divljanja s jedne na drugu strane ceste. Bijela crta po sredini je svetinja. Nemamo što prolaziti na drugu stranu i sjeći zavoje. Brzo će doći automobil. On je jači.
Dečki u narančastima majicama škole biciklizma kažu:
– Kad smo s Matijom na treningu, moramo poštovati pravila. Nema prelazaka gdje je to nedopušteno, tu je vrlo čvrst!
Damir Pavao Govorčin (47), jedan od instruktora, kaže:
– Tri do četiri puta tjedno imamo treninge. Ponedjeljkom MTB kroz šumu, utrkom na pisti u Kranjčevićevoj, gdje u sigurnim uvjetima vježbamo vožnju u skupini, zamjene, propuštanja, a četvrtkom smo na turama, od 70 do najviše 100 kilometara. Žumberak, Plješivica, Pisarovina, Krapinske toplice, Kumrovec... Mjesečna članarina je 300 kuna.
Znamo se od 8. razreda
Vedran Benović (36) kaže:
– Bio sam na Matijinu prvom treningu u životu, znamo se od 8. razreda osnovne škole kada je došao u BK Zagreb. Nije u početku izgledao kao veliki talent, nije znao odmah kako ulaziti u zavoje, kako se voziti i gurati u grupi. Ja sam odustao, a on je oduvijek bio uporniji od svih. I eto ga! Pobjeđuje elitu. Ponosni smo, moralo je tako biti. Ostali smo prijatelji i danas zajedno vodimo ovu školu.
Jeste li kao profesor oštri, pitamo šefa Kvasinu.
– Ma kakvi. To su sve zreli ljudi, nitko tu nije došao protiv svoje volje. Imamo i vozače starije od 50 godina. Ostvaruju se prijateljstva. Posao je stresan, a biciklizam liječi. Dajem vam garanciju svoje karijere da će vas izliječiti od stresa i svakodnevnih problema. Fora je u tome da se ljudi tu povezuju, druže. I, naravno, odemo obavezno poslije na piće. Ja pijem čaj...
