Moram priznati da sam nakon završene utakmice očekivao veće likovanje onih koji vjeruju ovakvoj reprezentaciji, a na kraju sam doživio više kritiziranja nego nakon poraza protiv Meksika. Ne slažem se jer je utakmica, gledana pojedinačno i bez šireg konteksta, odrađena iznadprosječno, dobili smo slabijeg protivnika, ali smo ga dobili na način da ne ostaju upitnici oko toga tko je trebao dobiti i jesmo li samo imali sreće.
Fokusirat ću se na tri stvari koje su bile dobre i koje treba nahvaliti, ali i na tri koje su bile loše, te se moraju poboljšati ako Hrvatska misli na Euru igrati ozbiljniju ulogu od simpatičnog protivnika u skupini. Van konkurencije tih kategorija ostaje publika koja je slavila Hrvatsku gotovo cijelu utakmicu dosadnim i napornim skandiranjem pokliča koji nema veze s navijanjem, nego nečim drugim. U tome im se pridružio i Drago Ćosić koji je odlučio svoje političke stavove jasno predstaviti naciji i to nam je omogućeno za samo 80 kuna mjesečno od čega se isplaćuje plaća dotičnog komentatora s političkim mišljenjem.
TRI DOBRE STVARI
Marcelo Brozović
Nikad nisam vidio Brozovića niti kao igrača za prvu momčad Vatrenih, a niti za klupu, ali bio sam u krivu. Od igrača koji se u Dinamu pojavi svake desete utakmice postao je stabilan član reprezentacije. Ono što mi se najviše dopada je što nije dozvolio da ga more kritičara kao ja poljulja; Broz igra svoj nogomet, a stabilno se popravlja u svim područjima igre i dokazuje da mu igranje nogometa znači više od samo odrađenog transfera i isplaćivanja postotka. U situaciji kad imamo Modrića koji igra kako igra, za danas pustimo diskusiju o tome je li to dobro ili loše, i Rakitića koji za reprezentaciju uopće ne igra nikako, Brozova igra dolazi kao budali šamar. Nužno nam je trebao igrač koji će dolaziti iz veznog reda u napad na udarac i biti prijetnja iz drugog plana, trebao je to biti Rakitić, ali ispostavlja se da je to Broz. Uz to, ne može se reći da je Broz labilnost u obrambenoj fazi, svoje odradi, a ako obrana funkcionira kako spada sve to izgleda dosta dobro. I dalje mislim da jače utakmice ne možemo igrati s veznom linijom Rakitić-Modrić-Brozović, ali sad mi se nameće pitanje ne bi li možda pametnije bilo skladištiti Barceloninog veznjaka na klupu, a pustiti Broza da uz nekog pravog zadnjeg veznog igra slobodnije, s Modrićem s kojim se bolje nadopunjuje, nego Rakitićem koji se ne nadopunjuje ni s kim.
Ivan Perišić
Kažu da krila dominiraju današnjim nogometom. Hrvatska nikad nije bila bogata takvim profilom igrača, a najbliže tome što danas imamo je Ivan Perišić i zaista, on je postao jedan od najbitnijih igrača momčadi. Perišić donosi dimenziju koju trebamo, on je napadač s mozgom veznjaka i veznjak s kretnjama i snalažljivošću napadača. Kad je Mario Mandžukić središnja figura napada koji veže obranu na sebe iznimno je važno da igrač koji dolazi sa strane zna koristiti prostor i 'igrati bez lopte'. Ivan Perišić je prividno uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme, čini se kao da je prisutan u svakom napadu, a to su kvalitete koje nisu pokazivali niti Šuker, niti Pršo i Bokšić, a bome niti Boban, Prosinečki, a ni danas Modrić. Niko Kovač nije preveliki taktički znalac i nije za očekivati da hrvatska igra bude organizirana na način da u svakom trenutku svatko zna što mu je raditi. Kad tad, a pogotovo u jačim utakmicama, igra će se svesti na improvizaciju i stihiju. U takvoj igri teško da možemo očekivati nešto od Modrića ili Mandžukića, ali zato imamo Perišića koji je, uz Kramarića, vjerojatno jedini igrač ove reprezentacije koji kad dobije loptu u noge nisi siguran što će napraviti, postoji više opcija kako bi ta akcija mogla izgledati, a baš to će nam trebati u nekom jačem srazu na velikom natjecanju. Uostalom, tko je bio i najbolji igrač Hrvatske na SP-u?
Danijel Subašić
Više od deset godina smo slušali priče o tome kako je Pletikosa golman koji daje sigurnost i koji čini ostale igrače sigurnijima. No, koliko je realno bilo utakmica gdje je Stipe svojim obranama digao momčad ili spasio neki bod ili pobjedu? Ja se osobno ne sjećam ni jedne, a čak i ako sam zloban i bilo ih je, nije bilo niti jedne gdje je imao utisak na igru kao Subašić u ovoj s Norveškom, a to nije niti najbolje što Subašić može. U situaciji kad smo iz sigurne pobjede mogli doći do neke jedva izborene pobjede Subašić je zaključao svoj gol i neke pokušaje Norvežana, koji su dali našoj obrani za misliti, neutralizirao i omogućio da ostvarimo rezultatski veću pobjedu nego smo zaslužili. Možda je po klupskoj formi najbolje suditi golmane jer braniti je braniti, nema puno veze s momčadi u kojoj igraš, a Subašić u klubu igra na razini forme i natjecanja na kojima Stipe nikad u karijeri nije mogao igrati. Subašić direktno donosi Monacu bodove, čuva klub u igri u Ligi Prvaka, a za reprezentaciju je odmah od starta karijere prvog golmana ključni čovjek, bez perioda prilagodbe ili 'učenja'. Kad Subašić stoji na golu nekako je lakše gledati i zaista očajnog Danijela Pranjića kako zaboravlja igrati lijevog beka, lakše je i podnositi Ćorlukinu letargiju i nezainteresiranost za igranje nogometa, a nekako mi se čini i da igranje protiv najboljih igrača Europe kao Ronaldo, Ibrahimović ili Robben neće predstavljati takav izvor straha i trepeta kad nam je na golu čovjek koji takvim igračima brani i u Ligi Prvaka i čini to jako uspješno.
TRI LOŠE STVARI
Ivica Olić
Sa Mandžom u sredini i Perišićem na krilu imamo dvije trećine napadačke igre odlično pokrivene, ali sav trud nam pada u vodu kad treća trećina tog napada upropaštava sve dobro što možemo graditi. Ivica Olić niti u najboljim danima nije bio pogodan izbor za igrati krilnog napadača jer tehnički i taktički nije dovoljno dobar za taj nivo. Ola je brzanac koji kao isturena špica može biti iznimno koristan u specifičnim utakmicama, a tako i je izgradio karijeru za respekt. Ali nikad ne bi smio biti igrač koji će pripremati akcije i sudjelovati u kreaciji, jer to ne može, nikad nije mogao i lud je onaj tko misli da može. Zašto u ovakvoj utakmici gurati igrača kao Ola na krilo, a ne dati priliku kreativnijem i tehnički puno boljem Kramariću nije mi jasno. Napad Perišić-Mandžo-Krama bi morao biti temelj naše igre ne samo na Euru nego i za sljedeće tri do četiri godine, a mi gubimo vrijeme za uigravanje Krame s davanjem minuta Oliću od kakvih nema efekta. Neka gol koji je 'zabio' ne bude argument, Kramarić bi jednako tako to zabio, zabio bi i Čop, ali Kramarić ne bi gubio lopte na komičan način, ne bi se namještao na jednu nogu i gubio lopte u tom namještanju, a sasvim sigurno bi uz manje trke učinio više. Da je nogomet igra gdje onaj koji najviše trči igra najbolje onda bi u momčadi bilo 11 Forrest Gumpa pa nek' publika viče STOP svima kad treba stati.
Ivan Rakitić
Ne izgleda uklopljeno u Barceloni, nije se uklopio u Schalkeu, nikako da se iskaže u reprezentaciji, ispada da jedino gdje Rakitić može igrati je u Sevilli. Nije to loše, visoka je to razina, ali očito je da njemu treba igra koja će biti potpuno centrirana oko njega i njegovih mogućnosti. A u reprezentaciji to jednostavno nije moguće jer imamo kvalitetnijih igrača od njega, a uz to nemamo napadače kakvi bi njemu trebali da ih svojom igrom proigrava. Nije toliko da Rakitić igra loše koliko se čini da igra pokraj njega prolazi, a da on ne uspijeva se u nju uključiti. Tu i tamo neki potez trenutka, ali u kontinuitetu jednostavno nema doprinosa koji bi utakmicu učinio Raketinom, a od centralnog veznjaka koji igra u Barceloni se to očekuje. To se ne odnosi samo na utakmicu s Norveškom, nego općenito na njegovu igru. Puno previše postoji priče o njegovom talentu i mogućnostima, a puno premalo konkretnih dokaza na terenu. Jedina istina našeg nogometa je da smo u grozničavoj potrazi za zadnjim veznim i da ako ga uspijemo naći jedan od aktualnog trojca veznjaka mora ispasti. Modrić je nedodirljiv, a Brozović je u uzlaznoj putanji svog igranja nogometa, dok Rakitić već godinama u reprezentaciji stagnira. Prošlo je sedam godina, a on je i dalje najpoznatiji po prodanoj lopti Turcima, sedam godina nije uspio odigrati utakmicu koja bi bila 'Rakitićeva utakmica' i koja bi se pamtila više od jedne greške u najbitnijem trenutku.
Danijel Pranjić
Jednostavno ne!
>> Ćiro: Kad pobijediš sa 5:1, nemaš pravo na kritiku, nemaš pravo ni na jednu negativnu riječ
Kritizirati Raketu govoreći da se nije uklopija u Barci je krajnje bezobrazno i netočno, pa on igra u prvoj momčadi Barce redovito i standardni je igrač. Prijatelju ti stvarno nemaš veze šta pišeš