Prošlo je deset godina otkako nas je napustio Bruno Silić. Jedan od najvećih hrvatskih vaterpolskih trenera preminuo je 18. siječnja 2004. u Zagrebu nakon duge i teške bolesti.
Silić je iza sebe ostavio veliku sportsku karijeru iz koje ćemo posebno pamtiti srebro s Olimpijskih igara u Atlanti 1996. Hrvatska se na početku olimpijskog turnira mučila, no izborila je četvrtfinale u kojem je sjajnom igrom svladala tadašnju Jugoslaviju. Zatim je uslijedila pobjeda nad Rudićevom Italijom, no jedan je detalj s te utakmice vjerojatno i presudio finale. Silić je u susretu s Talijanima isključen i nije mu dozvoljeno da vodi momčad u finalu. Hrvatska u borbi za zlato nije mogla bez trenera i Španjolska je slavila 7:5. No, bio je to povijesni uspjeh hrvatskog vaterpola i jedna od dvije medalje s tih Igara, a pobjeda nad Jugoslavijom je sve dodatno začinila.
S Mladosti Kup LEN-a
Svoju trenersku klupsku karijeru Silić je počeo sa samo 28 godina kada je preuzeo Jadran. Tri godine kasnije otišao je u kranjski Triglav, a potom u Grčku. U Ateni je bio dvije godine nakon čega se 1993. vratio u Hrvatsku i vodio Mladost. Godinu dana kasnije preuzeo je i kormilo hrvatske reprezentacije, a do 1995. je paralelno bio i trener Mladosti. Hrvatsku je vodio gotovo pet godina, potom je kratko bio u Jadranu i Pescari da bi se 2000. vratio na Savu i sa žapcima osvojio Kup LEN-a. Trener Mladosti je bio dok mu je zdravlje dopuštalo, a posljednjih godinu i pol je proveo kao izvršni direktor kluba. Put velikog trenera završio je u 46. godini života.
