Jedan od najvećih Dinamovih nogometaša u povijesti, kontroverzni, božanski nadareni, genijalni sisački boem Stjepan Lamza (79) pamti Benficu kao jednu od svojih najdražih maksimirskih “žrtava”. Možda zato što je u briljantnoj Štefovoj epopeji u Dinamu bila i – posljednja.
Naime, 21. travnja 1970. godine Dinamo je Lamzi organizirao oproštajnu utakmicu u Maksimiru, protiv moćne Benfice predvođene slavnim Eusebiom. I, pogađate, Lamza, nogometaš s oštećenim centrom za ravnotežu kao posljedicom stravičnoga pada s balkona “Vile Rebar”, protiv Portugalaca igrao je briljantno!
>> Pogledajte što su trener Bjelica i napadač Petković poručili navijačima uoči dvoboja s Benficom
– Sjećam se puno detalja iz te utakmice. Da, zabio sam prekrasan pogodak, pogodio sam u rašlje za 1:0, publika mi je priredila ovacije, skandirali su mi i pljeskali nekoliko minuta – prisjetio se Lamza.
Publika je uživala
Igrali ste samo prvo poluvrijeme, trener Ivica Horvat povukao vas je iz igre?
– Ma nije me on povukao, sam sam odlučio izići iz igre. Bilo mi je dovoljno jedno poluvrijeme; zabio sam vrhunski gol, publika je uživala, smatrao sam da je to za oproštaj dovoljno – nastavlja Lamza.
Niste baš bili u ljubavi s Horvatom?
– Poslije te utakmice izjavio sam, a to je čuo i Eusebio, da se nisam dobro osjećao u Dinamu dok je Horvat bio trener. Jednostavno, smatrao sam da mogu još puno dati Dinamu, a on je imao drukčije mišljenje i nije mi davao priliku. Tada sam bio jako razočaran, a danas čak i razumijem svoga trenera; možda ga je bilo strah forsirati igrača koji je imao tako tešku ozljedu glave. Meni je u jednom trenutku život doslovno visio o koncu, i nikada nakon toga pada nisam bio isti nogometaš – kaže Lamza.
Na oproštaju s Benficom dobio je zlatni sat. Danas ga više nema.
>> Pogledajte galeriju: Dinamove legende iznenadile igrače i trenera Bjelicu
– U Melbourneu sam, vozeći se tramvajem, pri naglom kočenju posrnuo, udario rukom o nešto i moj zlatni sat razbio se u komadiće – prisjetio se Lamza.
Dinamova legenda danas će zauzeti svoje mjesto u loži maksimirskog stadiona. S nestrpljenjem čeka dvoboj Bjeličinih jurišnika i portugalskih majstora.
– Iako je Benfica izvrsna momčad, koja je neki dan imala snage svladati i Porto u gostima, Dinamo nema razloga respektirati je. Dečki su ove sezone već napravili sjajne stvari u Europi, predstavili su Dinamo u najboljem izdanju i danas nemaju što izgubiti. Pa što ako se dogodi i poraz? Nitko im to ne bi zamjerio. Oni zaslužuju sve čestitke. Neka igraju najbolje što mogu, neka uživaju i sigurno neće podbaciti – zaključio je Lamza, popularni Ćeva, koji je nakon Dinama još igrao za Rijeku, Zagreb, francuski Chateauroux i Croatiju iz Melbournea.
Dinamo je 1970. godine svladao Benficu s 2:0, a osim Lamze u strijelce se upisao i Josip Lalić. Za Dinamo su u statusu gosta protiv Portugalaca nastupili Dragan Holcer iz Hajduka, Vahidin Musemić iz Sarajeva te spomenuti Lalić iz Čelika.
Utakmica je igrana po velikoj kiši, u Maksimiru se okupilo dvadesetak tisuća gledatelja. Lamzi je to bila prva utakmica za Dinamo nakon dvije godine. U međuvremenu je, između pada u “Vili Rebar” 1967. godine nakon susreta s Eintrachtom i dvoboja s Benficom, odigrao samo dvije prijateljske utakmice za Dinamo.
Holcer je bio gost
Dinamo je protiv Benfice igrao bez gotovo cijele obrane jer je većina igrača bila ozlijeđena pa je to razlog zašto je, primjerice, uskočio Holcer. U to je vrijeme bio običaj da klubovi međusobno posuđuju igrače za prijateljske utakmice.
Benfica je nekoliko dana kasnije igrala prijateljsku utakmicu s Hajdukom u Splitu, a za bijele je kao gost igrao dinamovac Rudi Belin. Susret je završen rezultatom 1:1, a upravo je Belin postigao jedini gol za Hajduk.
U Dinamovoj reviji naslov nakon utakmice s Benficom bio je: ”Štef je opet zapalio Maksimir”. U tekstu je, između ostalog, stajalo:
“Duga dijagonala Čerčeku. Pa onda Lamzin vrtoglavi ples. Prva, druga, treća žrtva, kao da reže sir, kroz trbuhe čvrstih Portugalaca prolazio je Lamza, ravno, bez milosti, a lopta je poslušno plesala na vrhu kopačke. Eusebio se donekle razigrao tek kad je ušao Torres.”
Benfica je igrala u najjačem sastavu, igrale su njezine najveće zvijezde Eusebio, Torres i Simoes.
– Dinamo je igrao izvrsno, nametnuo se smišljenom taktikom. Izbili su nam našu igru. Dinamo je jedna od najboljih momčadi s kojima smo igrali – izjavio je tadašnji trener Benfice, Portugalac Jose Augusto.
Na njega se nadovezao Eusebio.
- Muči me koljeno, ali stisnuo sam zube i hrvao se. A nije bilo lako. Dinamo je sjajan. U prvom je poluvremenu igrao izvrsno, nismo mu mogli baš ništa. Oduševila me lakoća kojom je, praktički u trenutku, došao do pobjede. To je ono što je nekad krasilo Benficu. Dok sam bio zdrav, nije mi bilo slađe nego sa dva-tri udarca razbiti suparnika – kazao je slavni Portugalac, koji je preminuo 2014. godine.
