U Udinama će, po svemu sudeći, završiti Dinamova ovosezonska europska pustolovina.
Iako nada još tinja poput svijeće u oluji, plavi su priliku da na međunarodnoj sceni dočekaju europsko proljeće propustili prošli tjedan porazom u susretu s moskovskim Spartakom u Maksimiru. Da su osvojili barem bod, nada bi bila još kako rasplamsana, ovako je ostao tek plamičak na izdisaju.
Previše bi se toga, naime, trebalo poklopiti da Dinamo napokon ostvari san star gotovo četiri desetljeća. Ovako, morat će pričekati barem još jednu godinu.
A ta godina bit će posve drukčija od posljednje tri, u kojima je zagrebački klub u hrvatskom prvenstvu dominirao u svakom pogledu. Bio je Dinamo toliko igrački i organizacijski jači od svih da se nije ni obazirao na usputne “ugrize miševa”, toliko je odskakao da je mnogima postao iritantan.
No, sad su kockice drukčije posložene, plavi više nisu zastrašujuće kvalitetni i neizvjesnost je zakucala na prvenstvena vrata. Sad će opet biti važne i “izvannogometne” aktivnosti, koje su dosad bile u drugom planu.
Stoga je i logično da trener plavih Marijan Vlak naglašava kako mu je nedjeljna utakmica sa Zagrebom važnija od okršaja s Udineseom. Europa je u Maksimiru već prežaljena i treba se okrenuti onome od čega se živi – hrvatskom prvenstvu!
Međutim, plavi ne smiju u Udinama biti samo tjelesno nazočni, ne smiju utakmicu shvatiti samo kao kraći radni izlet. Londonska je četvorka još svježa i Dinamovi nogometaši ne smiju si dopustiti još jedno sramoćenje.
Igrački i klupski ugled mukotrpno se stječe, a vrlo lako okrnjuje. A dobra igra (i dobar rezultat) u Udinama donijela bi i dobro raspoloženje uoči jesenskoga prvenstvenog oproštaja.
