Posljednjih 20 godina takozvani navijači Dinama navijaju protiv Dinama. Nije im valjao Tuđman, Canjuga, pa su bili protiv Croatije, protiv Ćire, sad su protiv Mamića. Ma nije to više ni rat protiv Mamića, to je rat protiv Dinama. I sve uvrede koje smo u Maksimiru slušali do srijede, bile su nevina zafrkancija prema ovom najdegutantnijem skandiranju koje smo bilo kad i bilo gdje čuli.
Što su djeca kriva?
Naviknuli smo se na to da vrijeđaju Mamića, naviknuo se i on, pa i ostale djelatnike kluba. Ali što su bilo čija djeca kriva, majka, strina... Znaju da je Mamić, kao i svaki roditelj, najosjetljiviji na svoju djecu i zato udaraju tako nisko. Nije to bilo sporadično vikanje, to je bilo organizirano, dobro naučeno i uigrano skandiranje koje je trajalo pola sata.
>> Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista <<
bravo junče, konačno jedan dobar tekst od tebe.