Ime Širokog Brijega treći je put ugravirano na peharu pobjednika Kupa BiH. U dramatičnom, ne osobito lijepom uzvratu finala, u kojem je Sarajevo bilo bolje otprilike isto koliko i Široki u utakmici na Koševu, ponovio se rezultat – 1:0, ovaj put za Sarajevo, golom iz problematičnog 11-erca koji je u 65. minuti dosudio loš sudac Edin Jakupović, pa je odluka pala izvođenjem 11-eraca.
A nakon podjele pehara i medalja na Pecari, cijeli se grad, domaći i navijači iz susjedstva – Posušja, Gruda, Imotskog, Tomislavgrada, Čapljine, Mostara... te Uskoplja, Prozora, Kiseljaka, Žepča, Sinja i drugih mjesta – okupio u središtu grada. Uza zvuke glazbe, pirotehniku i potoke hladnog piva, osvajanje Kupa slavilo se do jutra.
A bit će uskoro još slavlja, jer slijedi 14. izlazak Širokobriježana u Europu... No, vratimo se utakmici. Počela je u rijetko viđenom ozračju na Pecari. Krcate tribine ukrasilo je 5200 zastavica kojima su uoči utakmice mahali gledatelji i napravili sjajan dekor. Decibeli su lomili prozore na Pecari!
Samo je istočna tribina dijelom bila prazna, jer policija je s puta vratila navijače gostiju kući. Kad su domaći čuli da gosti neće doći, otvorili su i vrata istoka, dijelom pustili i navijače bez ulaznica. Intoniranje himne izazvalo je ovaj put veliku buru, osobito u sarajevskim medijima. Jer, dok se izvodila himna BiH nebo su parali zvižduci, a gledatelji pjevali: Ponosna moja je zemlja Hercegovina... Bilo je i drugog pogrdnog skandiranja na Pecari, što je za svaku osudu. Rekli bismo – sličan folklor kao na Koševu u prvoj utakmici, kada je publika pjevanjem “Jedna si jedina, moja domovina” utišala zvuke himne BiH, koju, čini nam se, (baš) nigdje ne vole.
Tko zna BiH himnu izmišljena 1997. za izmišljenu naciju Bošnjaka. Ne znaju je ni oni kamooli Srbi i Hrvati u BiH. ;))