Među sportaše koji konkuriraju za najboljeg olimpijca koji je nastupao pod hrvatskom zastavom nominiran je i jedriličar Tonči Stipanović, dvostruki olimpijski doprvak u klasi laser. A njega smo imali priliku susresti tijekom porečkog Sport Festa, na kojem je ovaj 36-godišnji Splićanin bio gost na panelu "Pomicanje granica u skladu s prirodom".
A Tonči je bio zahvalan sugovornik na tu temu jer je cijelu svoju sportsku karijeru u prirodi, točnije na vodi. I kao takav zacijelo je u prilici primijetiti klimatske promjene uzrokovane zagađenjem prirode.
– Kako mi regate Svjetskog kupa imamo uvijek na istim lokacijama, točno se može primijetiti da te promjene ne donose dobro. More više ne izgleda tako bistro, sve češće se događa da pokoje natjecanje bude otkazano zbog nedostatka vjetra, a mi se bez vjetra ne možemo natjecati. U današnje vrijeme nije lako ni meteorolozima najaviti što će se događati. Mi se na njih dosta oslanjamo, a dogodi se da cijeli dan sjedimo u klubu i čekamo vjetar pa onda kondicijski trener dođe na svoje.
Zagađenja mora sve su veća
Puno govora o tome bilo je uoči Igara u Riju, 2016.
– Doista su velika zagađenja i svašta pluta po moru. Jedan je jedriličar u Riju pokupio neku infekciju pa se mjesecima borio s njom. Na svim tim regatama organizirano čistimo plaže jer, kada more izbaci smeće, valjda ga skupiti da ga plima ne vrati.
S obzirom na to da nastupa po svjetskim morima, pitali smo Tončijevu suprugu Sandru što je teže – biti supruga jedriličara ili pomorca?
– Ovo je lakše jer Tonči ipak nije po tri mjeseca na moru. I dok je naša kći, koja ima dvije godine i devet mjeseci, nekako više oslonjena na mene, vidljivo je da sinu Tinu tata poprilično nedostaje.
I upravo zato svi zajedno došli su u Poreč na Sport Fest, na kojem nam je tata Tonči otkrio:
– Mene kod kuće nema od 160 do 200 dana godišnje, a kako djeca rastu sve su mi teži odlasci, no zato su i povratci slađi. Tino je jako sretan kada se vratim kući, onda smo nerazdvojni.
A Tinov je tata, očito, i dalje jako motiviran jer se natječe u čak dvije discipline. U olimpijskom laseru i neolimpijskoj zvijezdi.
– U sljedećoj godini, jer je kvalifikacijska za Olimpijske igre, više ću se baviti laserom. Uostalom, tada ćemo imati posljednju priliku da iskusimo olimpijsko regatno polje u Marseilleu. Sva je sreća da sezona u laseru završava krajem kolovoza, a da je Svjetsko prvenstvo za klasu zvijezda sredinom rujna pa ću moći nastupiti. Ove dvije godine pred nama planiram dati svoj maksimum. Sa svojih 36 u laseru sam ja jedan od najstarijih i oporavak od treninga sve je sporiji, no to me neće spriječiti da se pokušam kvalificirati za svoje četvrte Olimpijske igre.
A da bi mu se to ostvarilo, morat će biti bolji od reprezentativnog i klupskog kolege, mornarovca Filipa Jurišića.
– Da bih ja bio taj koji će 2024. jedriti na olimpijskoj regati u Marseilleu, a sljedeće godine imamo i Svjetsko i Europsko prvenstvo, moram biti bolji od Filipa. Trenutačno smo, rekao bih, na istoj razini. Filip je na svjetskom bio treći, a ja peti, a prošle godine ja sam bio na trećem, a on oko desetog mjesta. Bit će to borba kakva mi treba, a i dobar je osjećaj da ću nakon svih ovih godina imati nekoga tko će sve to nastaviti.
To što jedri i u zvijezdi, je li to priprema terena za karijeru nakon one u olimpijskom jedrenju?
– Tako nekako. Kada nakon olimpijske 2024. stanem s laserom, a u toj sam klasi 21 godinu, sljedećih nekoliko godina ostat ću u zvijezdi jer su i tu jaka natjecanja, a i volim taj brod pa ću za njega imati više vremena.
Čini se da za Tončija i nije tako zahtjevno preseliti se iz lasera u zvijezdu. Uostalom, on i Tudor Bilić u rujnu su bili svjetski prvaci u klasi koja je nekad bila olimpijska, ali više nije.
– U zvijezdi je najbolje da kormilar i flokist imaju po sto kilograma, no kako ja 15 kilograma ne mogu nabaciti, moj flokist Tudor Bilić ima taj dodatak od 15 kilograma. Tako da ja, zapravo, ne mijenjam ništa i samo sjednem iz jednog u drugi brod. Tudor i ja dobra smo kombinacija. Bitno je da obojica jednako osjećamo brod.
Razgovaram sam sa sobom
Koliko je to psihološki drukčije? Voziti samac pa dvojac.
– Poprilično je drukčije. U dvojcu imam Tudora uz sebe i s njim mogu komentirati sve što se događa. Na nekim dionicama usredotočim se isključivo na to da brod ide brzo, a on prati što se događa s konkurencijom i vjetrom i onda ja to uklopim u taktičko jedrenje. A kada sam u samcu, onda sve to moram obavljati sam.
Komentira li, u tim trenucima, situaciju sebi u bradu?
– Non-stop razgovaram sam sa sobom.
A tako će biti i na skorom Prvenstvu Europe u Francuskoj?
– Da bih isprobao to regatno polje, najprije ću nastupiti na njihovu nacionalnom prvenstvu – najavio je Tonči.
>> Zoran Primorac: Nikada neću zaboraviti osjećaj kad sam nosio zastavu na OI
